Đikani, sponzoruše i posrnuli mediji
STIGLO je pravo ljeto, a zajedno s njim visoke temperature, egzodus svih relevantnih pripadnika hrvatskog establishmenta na godišnje odmore, te neizbježna "sezona kiselih krastavaca" u kojoj mediji ne pokrivaju ozbiljne teme ili ih se više ne trude pokrivati na ozbiljan i profesionalan način.
Jedan od posljednjih primjera jest i brakorazvodna saga Radeljak-Pokos koju će većina hrvatskih medija, bez obzira na njihovu veličinu ili stupanj "ozbiljnosti" razvlačiti cijelo ljeto i davati joj veću važnost nego predstojećim parlamentarnim izborima, ulasku Hrvatske u NATO ili ponovnom izbijanju hladnog rata.
S druge strane, predstavnici svih tih medija će – kada ih netko zbog toga bude pokušao kritizirati – imati spreman i prilično uvjerljiv argument u tome da samo djeluju u skladu s zakonima tržišta odnosno da publici, odnosno konzumentima svojih informativnih proizvoda dostavljaju ono što ona želi. Dakle, nije riječ o neodgovornosti za stanje javnog duha koliko o potrebama prostačkih plebejskih masa koje – kada već ne mogu uživati u lavovima kako proždiru šljam u areni – uživaju u bračnim, ljubavnim i sličnim problemima suvremenih patricija te tako barem na trenutak zaboravljaju vlastitu beznadnu svakodnevnicu.
Međutim, dok je zadovoljavanje takvih potreba od strane hrvatskih medija sasvim legitimno i u skladu sa suvremenim trendovima "infotainmenta", ponekad se navodna "ozbiljnost" s kojom se to radi – odnosno pokušaj da se "žutom" materijalu da nekakva društvena relevantnost – spušta čak i ispod hrvatskih standarda licemjerja.
Možda je najbolji primjer bila jučerašnja "Latinica" koja je u svom naslovu - "Razvod na hrvatski način" - sugerirala nekakvu ozbiljnu temu, odnosno raspravu o problemima koji tište stotine tisuća građana ove države i njihove djece. Naravno, nije trebalo dugo da se shvati kako od takve ozbiljne rasprave neće biti ništa, odnosno da će se u emisiji govoriti isključivo o razvodima bogatih i slavnih građana Hrvatske, koji s tim stotinama tisuća razvedenih i njihove djece nemaju ama baš ništa zajedničko. I, naravno, nijedan gledatelj nije trebao biti Nostradamus da bi shvatio da će glavni naglasak emisije biti isključivo na sagi Pokos-Radeljak.
Tako se emisija - nekad često spominjana kao institucija, odnosno jedan od pozitivnijih primjera hrvatskog televizijskog novinarstva - svela na ne baš uvjerljivi izgovor za tabloidnu eksploataciju jedne već previše eksponirane priče. Da stvar bude gora, stručnjaci koje je Latin pozvao svoje goste i koji su tom "žutilu" trebali dati nekakav "dignitet" ozbiljne rasprave su iznosili stavove koji su se uglavnom svodili da zauzimanje jedne strane u "epskom" sukobu Pokos-Radeljak.
Dijelom je to bilo zato što su neki od Latinovih gostiju nastojali biti "politički korektni", a dijelom zato što nisu mogli odoljeti da na cijeloj sapunici skupljaju jeftine političke bodove. Zbog takve predvidljivosti emisija čak nije ispunila čak ni zabavnu svrhu.
Naravno, tome je svojom odlukom da ne sudjeluje u emisiji pridonio i sam Radeljak, a umjesto spektakla nalik na onaj u emisiji "Otvoreno" gledatelji su se mogli tek čuti tekst e-maila u kojoj se autor emisije optužuje za pristranost. U svjetlu onoga što se u studiju moglo čuti, Radeljakov e-mail bi se mogao nazvati samoostvarujućim proročanstvom.
Ono što se jučer vidjelo u "Latinici", i što će se najvjerojatnije još mnogo puta vidjeti dok ne završi "sezona kiselih krastavaca" pokazuje da kod hrvatskih medija nije toliko problem što eksploatiraju "žutilo", koliko činjenica da to čine na sve lošiji način.
Dragan Antulov