SMRT pape Franje označila je početak možda najvažnije faze u novijoj povijesti Katoličke crkve, borbe za njezin identitet i budućnost.

Sljedeća konklava, koja će okupiti kardinale iz cijeloga svijeta pod Michelangelovim Posljednjim sudom u Sikstinskoj kapeli, neće biti tek izbor novog poglavara. Bit će to sukob dviju vizija: nastaviti s reformama koje je pokrenuo papa iz Argentine ili vratiti Crkvu na konzervativniji put.

Mala opozicija protiv Franjine struje

Prvi papa s globalnog juga temeljito je promijenio sastav Kardinalskoga zbora – tijela koje bira papu. Umjesto da se drži nepisanoga pravila po kojem su biskupi najvažnijih europskih i američkih biskupija automatski postajali kardinali, Franjo je crvene kape dodjeljivao i dosad nepredstavljenim zemljama, poput Tonge, Mjanmara, Mongolije, Srednjoafričke Republike i Haitija.

Time je Zbor kardinala učinio reprezentativnijim za cijelu Crkvu, a većina kardinala koje je imenovao dijeli njegovu viziju, analizira CNN.

Unatoč tomu, u Vatikanu djeluje mala, ali organizirana i utjecajna skupina koja želi poništiti mnoge Franjine odluke. Mnogima od njih najviše su smetali njegova otvorenost prema pričesti za razvedene i ponovno vjenčane, prihvaćanje LGBTQ+ vjernika i oštra kritika konzervativnih katolika koji, kako je govorio, žele vratiti Crkvu "unatrag".

Novi papa - novi smjer

Ti su krugovi posebno uznemireni Franjinim reformama koje uključuju veću ulogu žena u Crkvi, potencijalno i kao đakonica, te uključivanje laika u odlučivanje. Ove promjene promatrane su i raspravljane kroz Sinodu biskupa, a proces reforme predviđen je do 2028. godine.

Iako glasuju samo kardinali mlađi od 80 godina, stariji i umirovljeni kardinali igraju važnu ulogu u neformalnim konzultacijama prije konklave. Mnogi od njih nisu Franjini ljudi i mogli bi pokušati usmjeriti razgovore u konzervativnijem smjeru.

Među ključnim figurama koje bi mogle utjecati na izbor su američki kardinal Blase Cupich, umirovljeni indijski kardinal Oswald Gracias, bivši papinski nuncij u SAD-u Christophe Pierre, Britanac Arthur Roche i iskusni honduraški kardinal Oscar Rodriguez Maradiaga.

U igri su i Kanađanin Marc Ouellet, Ganac Peter Turkson te njujorški kardinal Timothy Dolan. Kritike često dolaze i od umirovljenoga kardinala Josepha Zena iz Hong Konga, koji se godinama protivio Franjinoj politici prema Kini.

Raskol unutar Crkve

Tijekom Franjina pontifikata došlo je i do javnih sukoba među kardinalima. Grupa ih je javno kritizirala zbog odluka o sakramentima za razvedene, a anonimni memorandumi Demos i Demos II tvrdili su da je Franjo Crkvom upravljao autokratski.

Prvi je kasnije otkriven kao djelo kardinala Georgea Pella, ključne figure konzervativnog otpora, koji je preminuo 2023. i time ostavio prazninu u vodstvu toga tabora.

Nadolazeća konklava neće se odvijati samo iza zatvorenih vrata – ulogu igraju i društvene mreže i digitalne kampanje. U SAD-u je 2024. pokrenuta stranica The College of Cardinals Report s detaljnim prikazom stavova kardinala o istospolnim zajednicama, ređenju žena i vatikansko-kineskim odnosima. Grupa The Red Hat Report pokušala je prikupiti više od milijun dolara za dosjee o papabilima, tvrdeći da bi njihova analiza spriječila izbor Franje da su tada postojali.

Mogu li se zaustaviti reforme?

Neki afrički i istočnoeuropski biskupi već se protive blagoslovima za istospolne parove i mogli bi glasovati kao blok. Razlike u jeziku i podrijetlu među kardinalima mogle bi otežati suradnju, što daje prednost kandidatima koji su ih već okupili oko sebe.

Neki vjernici i kardinali mogli bi poželjeti papu koji će nastaviti reforme, ali s manje "iznenađenja" i medijske pažnje. No, reforme su krenule i pitanje je može li ih išta više zaustaviti, osim možda upravo novi papa.

Buduća konklava održat će se pod pritiskom povijesti, podjela, reformi i otpora. Tko god bude izabran, nosit će na ramenima teret Franjine ostavštine i očekivanja više od milijardu katolika, a hoće li ih ispuniti ili okrenuti smjer, pokazat će se vrlo skoro.