KADA je Emmanuel Macron prvi put izabran za predsjednika Francuske 2017. godine, obećao je da će tijekom sljedećih pet godina učiniti sve kako građani više ne bi glasali za ekstremnu političku opciju.

No Macron nije ispunio obećanje da će zaustaviti uspon krajnje desnice. Nakon njegove pobjede 2017. politički se krajolik dramatično promijenio, a najveću korist od toga je izvukla upravo krajnje desna stranka Marine Le Pen – Nacionalna fronta, piše CNN.

Macron se sada, samo nekoliko dana prije predsjedničkih izbora, ponovno bori s Le Pen, s time da ona sada ima mnogo veću potporu koja je stavlja u skoro izjednačenu poziciju.

Stvaranje "francuskog" islama

Tijekom njegovog prvog mandata Macronova administracija koketirala je s istim desničarskim temama koje su dale pogon Le Pen - uključujući islam, sigurnost i imigraciju. Doista, cijela politička scena u Francuskoj postala je nezgodna za svakoga tko nije rođen u Francuskoj i tko nije bijelac.

Bez obzira na to hoće li Macron zadržati svoju poziciju ili ne, u toj će zemlji i dalje ostati ozračje koje je omogućilo da Le Pen ima toliku potporu, koje se temelji na – strahu. Naime, nakon uzastopnih valova terorističkih napada u Francuskoj tijekom zadnjih 30 godina, vlasti su krenule s idejom nadzora muslimanskih vjerskih praksi i organizacija te stvaranjem "francuskog islama".

U posljednjih 10 godina stvari su dodatno eskalirale te se prijetnja proširila s javne sigurnosti na muslimansku kulturu, koja se počela doživljavati kao egzistencijalna prijetnja kulturnom identitetu "tradicionalne Francuske".

Sjedio na dvije stolice?

Političari su iskoristili taj val nezadovoljstva i krenuli s mjerama kao što su zabrana pokrivanja cijelog lica i burkinija u javnim prostorima. Iako se Macron doživljava kao alternativa krajnjoj desnici, on je zapravo sjedio na dvije stolice. Na međunarodnoj sceni se predstavljao kao liberal, dok je kod kuće potiho prihvaćao politiku koju zagovara krajnja desnica.

Primjerice, Macron je u Ministarstvo unutarnjih poslova postavio Geralda Darmanina, koji je polarizirao biračko tijelo čvrstom potporom francuskoj policiji, istovremeno otuđujući veći dio ljevice. Darmanin je prošle godine, tijekom debate oko Zakona o jačanju poštovanja načela Republike, optužio Le Pen da je "blaga prema islamu".

Prema spomenutom zakonu, neprofitne organizacije podliježu potpisivanju "ugovora o obavezi prema Republici" kojim se moraju obvezati na poštovanje slobode, jednakosti, bratstva, ljudskog dostojanstva i javnog reda. Kao rezultat toga javna tijela mogu proizvoljno uskratiti, zatražiti naknadu ili povući potporu udrugama za koje smatraju da ne poštuju navedene vrijednosti.

Neke udruge strahuju da bi se srž njihovih aktivnosti, kao što je pružanje podrške osobama bez dokumenata ili skupinama boraca za ljudska prava koje osuđuju vladinu diskriminirajuću politiku, mogla smatrati kršenjem javnog reda i zbog toga bi mogle izgubiti financiranje.

Le Pen se radikalizirala

Analitičari smatraju da je Macron ovim potezima pokušao odvući neke desničarske birače od Le Pen. Darmanin je naime u veljači 2022. izjavio kako želi da "birači krajnje desnice glasaju za njih (Macronovu stranku)".

Le Pen je u međuvremenu pooštrila svoje stavove. U svojim predizbornim obećanjima navela je izmjenu ustava kako bi se ograničili useljavanje i zahtjevi za azilom, za koje smatra da predstavljaju prijetnju francuskom identitetu. Njen manifest također sadrži mjere za pravno razlikovanje između "rođenih Francuza" i "drugih" pri zapošljavanju ili socijalnim beneficijama.

Le Pen je također kazala kako namjerava produžiti zabranu nošenja marame na javnim mjestima zbog zaštite koncepta Laicite (sekularizma) i Zakona o odvojenosti crkve od države iz 1905. godine. Veći dio 20. stoljeća Laicite se shvaćao kao naglasak na neutralnost države po pitanju vjerskih dogmi, uz jamčenje vjerske slobode i slobode savjesti za privatne osobe.

Ali od 1990-ih Laicite se počinje tumačiti i kao ograničavanje religioznog izražavanja, pogotovo u pitanju muslimanske vjere. To se prvenstveno odnosilo na zakone koji ograničavaju nošenje vidljivih vjerskih znakova, poput pokrivala za lice u muslimanskoj vjeri.

Macron se ponekad nesvjesno uključio u tu priču. Primjerice, jednom je upitao mladu francusku muslimanku s maramom nosi li je "po svom izboru" ili "na silu" i pohvalio je kada je odgovorila da se radi o njenom izboru. Naime, ovakvo pitanje vjerojatno ne bi postavio katoličkoj redovnici koja nosi veo ili Židovu s jarmulkom.

Muslimani čine oko 8.8% stanovništva Francuske

Sada se ponovno muslimani, a posebno muslimanke, instrumentaliziraju u izborne svrhe. Bez obzira na to tko pobijedi na izborima, krajnja desnica je već pobijedila. Oni oblikuju dnevni red francuske političke debate. Ako Le Pen ovaj put ne pobijedi, ona ili netko poput nje najvjerojatnije će pobijediti drugi put, piše CNN.

Francuskim muslimanima je već dosta toga da su pijuni u političkoj igri. Muslimani čine oko 8.8% stanovništva Francuske, ali zauzimaju gotovo sav politički i medijski diskurs. Ekstremna desnica voli plasirati teme poput islama i imigracije, a Macron je nažalost upao u njihovu zamku.

U Francuskoj postoji potreba za proaktivnim i konstruktivnim dijalogom s muslimanima, uvođenjem programa koji se bore protiv diskriminacije i prestankom korištenja koncepta Laicitea kao političkog oružja kojim se gradi identitet.

Muslimani jednostavno nisu takva prijetnja kakvom ih političari predstavljaju. Francuska treba dopustiti muslimanima da budu punopravni francuski građani pod svojim vlastitim uvjetima, da otvoreno i iskreno izraze sebe, na način koji je istovremeno u skladu s njihovom vjerom, ali i francuskim identitetom.