NAJVIŠI dužnosnici Bijele kuće prema pisanju "New York Timesa", razrađuju planove za povlačenje američkih vojnih snaga iz Iraka, a koje bi se trebalo dogoditi sljedeće godine, odnosno za cilj imati smanjivanje trenutnog kontingenta od 146.000 ljudi na polovicu do predsjedničkih izbora.

To se tumači kao priznanje dosada nepokolebljivog predsjednika Busha da je američka javnost konačno izgubila strpljenje za nastavak postojeće politike u Iraku, odnosno da je dosadašnje inzistiranje na vojnom rješenju sukoba u Mezopotamiji politički neodrživo.

Bush je nedavno ostvario jednu od rijetkih političkih pobjeda prisilivši svojim predsjedničkim vetom proturatno raspoloženu demokratsku većinu u Kongresu da nastavi financiranje rata. Međutim, u Bijeloj kući nema iluzija o tome da će prilikom sljedećeg takvog okršaja ostvariti isti rezultat.

"Dobili smo najviše nekoliko mjeseci", tvrdi jedan od Bushovih suradnika i dodaje da će se na jesen barem nekoliko republikanskih senatora pridružiti proturatnom taboru.

U skladu s tom spoznajom konačna odluka će se donijeti tek u rujnu kada general Petraeus, zapovjednik američkih snaga u Iraku, bude podnio izvještaj o tome je li pojačanje američkih snaga u Iraku - na kojem inzistira Bush - u prethodnih nekoliko mjeseci donijelo željeni učinak, odnosno dovelo do smanjenja nasilja i pobunjeničke aktivnosti, pogotovo u Bagdadu i provinciji Anbar.

Upućeni u zbivanja u Pentagonu tvrde da je pobunjenika aktivnost u te dvije oblasti uistinu smanjena, ali da je zato povećana u drugim dijelovima Iraka. Američki vojni zapovjednici su još uvijek skeptični prema mogućnostima iračke vojske i policije - infiltrirane od strane sektaških milicija - da održavaju sigurnost nakon odlaska američkih trupa.

S druge strane, na povlačenju inzistiraju novi ministar obrane Robert Gates te ministrica vanjskih poslova Condoleeza Rice, dok su se protiv njega izjasnili vojni zapovjednici u Iraku, uvjereni kako će pobunjenici to shvatiti kao znak slabosti.

Planovi o povlačenju su u skladom s preporukama dvostranačkog povjerenstva zvanog Iračka studijska grupa, na čijem čelu je bio James Baker, bivši ministar vanjskih poslova u administraciji Busha Starijeg. Preporuke su objavljene početkom godine, a sadržavale su opciju povlačenja američkih snaga do ožujka 2008. godine.

Bushovi dužnosnici navode kako će američke snage odustati od svakog pokušaja okupacije, odnosno dugotrajnog slamanja pobune, te će se koncentrirati na tri ili četiri velike baze u ili oko Iraka. Kao model se spominje američki vojni kontingent u Južnoj Koreji.

Kao američki cilj u Iraku se više ne spominje stvaranje ili dugoročna podrška prozapadno orijentiranoj demokratskoj vladi, što mnogi tumače diskreditacijom "neocona" koji su inzistirali na ideološki "pravovjernim", ali očigledno nepraktičnim rješenjima za Bliski Istok. Umjesto toga u Bushovoj administraciji sve više prevladavaju "realisti" kojima je cilj postići kakvu-takvu stabilnost u Iraku, makar i po cijenu kompromisa s pojedincima i frakcijama koje jesu ili su bili ljuti američki protivnici.

D.A.