OVIH dana svi se trude Milanu Bandiću izaći u susret. U petak mu pjevaju rokeri, u subotu mu pjeva Thompson, ali ambicioznom gradonačelniku sve to nije dosta. On je izrazio želju da mu, pored svega, u Zagrebu pjeva još i Freddie Mercury, bivši frontmen grupe Queen. On je, doduše, mrtav i to već nekih 18 godina, ali ako u Hrvatskoj mrtvi mogu glasati za HDZ, onda valjda i jedan mrtvac može pjevati za Bandića. Jer ono što gradonačelnik obeća, on i ispuni. Nije bezveze izjavio: "Bog sve vidi i čuje, u to se ufam".

Mogli bismo se na sve to našaliti pa zaključiti kako će u Zagreb prije doći Freddie Krueger, nego Freddie Mercury, ali nažalost, taj nam više nije potreban. Zagrebu je sasvim dovoljna ova noćna mora koju pod Bandićem proživljava već osam godina i po svemu sudeći proživljavat će još barem četiri.

Dajte zagađenu vodu da nazdravimo - za Bandića!

Finiš predizborne kampanje brutalna je manifestacija onoga što je bilo, kao i onoga što nas tek čeka. Bandićevi ljudi hvale se da u petak rokeri za Bandića pjevaju besplatno, što su oni svi redom demantirali. U subotu, na dan predizborne šutnje, u središtu Zagreba za Bandića arlauče Thompson, formalno u organizaciji Zbora braniteljskih udruga Grada Zagreba. Koje uredno financira Bandić i čak joj je neposredno prije početka kampanje na korištenje dodijelio prostor u centru grada za 500 kuna mjesečno. Dakle, branitelji organiziraju, Thompson pjeva, Bandić plaća.

Za Bandića besplatno voze najskuplji taksisti u ovom dijelu Europe, za Bandića je Dinamo osvojio duplu krunu, za njega drukaju razni propagandni bilteni koje gradonačelnik javnim novcem financira i ustupa im besplatne prostorije. Možda i oni koji po kontejnerima skupljaju plastičnu ambalažu također to čine za Bandića, a za Bandića - ili zbog njega - neki u Zagrebu piju zagađenu vodu iz vodovoda, kuće im propadaju u zemlju, plaćaju najskuplje komunalije s ove strane Alpa i obavljaju nuždu u najskupljim javnim zahodima s obje strane Alpa.

Za Bandića "pauci" neće dizati automobile u kampanji, tramvaji će u strogom centru voziti besplatno, a oni koji su ga na predizbornim plakatima ponosno dočekivali u lokvama, samo za njega čekat će da sunce isuši njihov blatni sokak. A oni koji su za njega - i od njega - do sada dobro živjeli, nadaju se da će se doba blagostanja nastaviti. Pa i pod cijenu da netko, nekad, negdje dobije štangom po glavi. Idemo delat!

Kroz blato do zvijezda

Bandićeva predizborna kampanja bila je sramota za Zagreb. Kad bi Zagreb više imao kriterij. Moglo bi se reći da ovakva parada bahatosti, primitivizma, bezobrazluka, gluposti i neobrazovanosti nikad nije viđena u onome što se prepotentno želi nazivati hrvatskom metropolom, kad joj ne bismo svjedočili gotovo svakoga dana proteklih osam godina.

Iznenadilo bi nas takvo bezočno trajbanje gradskog novca, kad to ne bi bila svakodnevna praksa. Iščuđavali bismo se nad lažima kako rokeri za Bandića sviraju besplatno, kad nas sličnim lažima ne bi zatrpavao godinama. I umirali bismo do smijeha onoj Bandićevoj glupariji o dolasku Freddieja Mercuryja u Zagreb, kad nam smijeh ne bi zapinjao u grlu od spoznaje kako vjerojatno većina Bandićevih birača nije čula za tog pjevača. A oni su (trenutno) većina.

Nakon neuspjeha u prvom krugu izbora za gradonačelnika Bandićevi ljudi oblijepili su cijeli grad plakatom na kojem Bandić u odijelu - i s rukama u džepovima! - preskače lokve u jednoj zagrebačkoj (?) ulici (?). Trebao je to biti najveći adut, pobjednički plakat koji potvrđuje kako je Bandić "Naš gradonačelnik". Nažalost, poruka nije mogla biti točnija.

Thompson i cajke, kumovi i klijenti - to je Bandićev Zagreb

Bandića se teško moglo slikati u centru grada, jer po asfaltu rijetko hoda. On se najbolje snalazi na blatnoj, urbanistički devastiranoj, komunalno neuređenoj, socijalno nedefiniranoj periferiji. Ali upravo to je - zahvaljujući Bandiću - postala slika cijelog Zagreba.

Ne zbog lokvi, blata i sirotinje, već zbog duha periferije koji je zavladao gradom koji si u bunilu tepa da je metropola. Denis Kuljiš nedavno je Beograd nazvao "musavom metropolom". Zagreb je puno gore od toga. Nije toliko musav izgledom, koliko duhom. I to duhom kojeg promovira Bandić, a potiču svi oni koji se tom i takvom duhu ne mogu ili ne žele suprotstaviti.

Zato je Bandićev plakat u blatu slika i prilika Bandićeva Zagreba. Thompson i cajke, kumovi i klijenti, bahato razbacivanje novcem građana, neobrazovanost kao poželjna i primitivizam kao dominantna odrednica grada koji se nekad nazivao "predgrađem Beča". Sada je doista predgrađe, ali ono blatno, devastirano, siromašno. Ne širi se Zagreb prema rubovima, nego se rubovi slijevaju prema Zagrebu. A sve to zbog Milana Bandića. I za njega.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: milanbandic.com, Index (arhiva), Ronald Goršić / CROPIX