UDRUGE, čija imena više ne mogu ni upamtiti, uzjebale su se kada je postalo bjelodano da Beograd nije najbolje mjesto za one koji su mladi, ludi, raspjevani i gay. To jest, dopustivo je biti mlad, lud i raspjevan, ali ako ste pritom skloni istospolnom eksperimentiranju mogli bi se naći u neobranom grožđu, a između čokota šulja se i ekipa sklona ozbiljnom sakaćenju pripadnika homoseksualne zajednice. Svima koji su na ovim prostorima proveli više od pet godina jasno je da je to priča starija od svijeta, a podatak da je Europa ponovno šokirana ponašanjem velikog dijela našeg pučanstva ostavlja nas ravnodušnima jer mi ipak ovdje živimo.

Upravo me ovo otkriće europskih udruga nasmijalo jer otkriti da homoseksualci nisu sigurni na Balkanu podjednako je otkriću da stado janjadi nije najsigurnije u blizini debelog muškarca masnih obraza koji bruseći noževe veselo pjeva "žderat' ćemo janjad".

Balkan je leglo netolerancije svih vrsta i pomalo je zamorno zgražati se nad domaćom homofobijom jer ista se na ovim prostorima još uvijek tretira poput svojevrsnog dokaza muškosti a svi oni koji homoseksualce toleriraju mogu ih slobodno i tucati jer nalaze se u istom košu. Mržnja, zadrtost i netrpeljivost dio su tradicije, a ideja da se zdravim razumom bori protiv ustaljenih stavova suluda je od samog početka jer sve te priče o toleranciji na kraju ionako dopiru do onog dijela koji se već odavno pomirio sa činjenicom da su seksualne manjine sastavni dio ovog društva od prvog dana pa sva ta popovanja predstavljaju propovijedanje obraćenima.

Defile transvestita sklonih campu i katastrofalno loših glazbenika, zacementiranom umu balkanskog primata potreban je poput kvržice na testisima i sumanuto je očekivati da će ljudi koji su do jučer mrzili gejzire misleći da imaju neke veze s pederima bezrezervno prihvatiti homoseksualce. "Gay Pride" procesije dodatno razgaljuju puk nespreman za takve tektonske pomake pa me ne čudi što okupljanja ovog tipa kod određenog dijela građanstva izazivaju ponašanja karakteristična za onaj "Pride" koji obično završava high-kickom.

Mišljenja sam da su mimohodi homoseksualaca sasvim legitiman način da se javnost pomiri sa činjenicom da su "oni" tu i da ostaju. No, možda iz mene progovara stari tradicionalist jer otkako sam prvi puta čuo za povorke seksualnih manjina nije mi bila jasna jedna stvar. Naime, ako je tvoja želja ukazati na neka goruća pitanja o kojima valja ozbiljno porazgovarati, muškarac obučen u šarenog pauna sa lažnim bajkerskim brčinama možda nije idealan izbor želite li da vas ozbiljno shvate. Isto će se desiti ako obučete admiralsku uniformu, na rame stavite prepariranog papagaja i glasom gusara iz crtanih filmova zatražite posao u odvjetničkom uredu. 

Bojim se da novi balkanski homoseksualac svoj problem neće riješiti šarenim povorkama, mirnim prosvjedima, zdravim razumom i pozivom na miran suživot jer riječi na ovim prostorima ne znače apsolutno ništa ako nisu popraćene agresijom, urlanjem ili pucnjavom.

Znam da je apsolutni klišej razmišljati da svoje probleme ne možemo riješiti mirnim putem, ali čini mi se da se Gandhi na ovim prostorima nije nauživao slave.   

Hrvoje Marjanović
Foto: Index