Ilustracija: Guliver image/Getty images

ULASKOM Litve u Europsku uniju nestao je grad veličine Rijeke. Očekivano, Litavci idu za boljim poslom i većom plaćom, pa je veliki problem, dakle, emigracija. Ipak, ulaskom u EU, stopa nezaposlenosti je smanjena. Provjerili smo kakav je život u Litvi i što zapravo čeka Hrvatsku od 1. srpnja ove godine.

Građani Litve oduvijek rado ljetuju na našoj obali. Nakon posljednjeg Eurosonga prepoznaju nas po klapama, a ti veliki zaljubljenici u košarku zauvijek će nas pamtiti po Draženu Petroviću. Loše pričaju engleski ili bilo koji drugi svjetski jezik, osim ruskog, pa se s Litavcima, posebno onim starijima, bez problema može sporazumjeti na hrvatskom. Oni priznaju da se u Litvi prije živjelo bolje. Mlađa populacija ima skroz drukčije kriterije.

"Prije smo imali problema prilikom putovanja, a sada je ta procedura puno jednostavnija. Sa litavskom putovnicom sada možeš putovati gdje god hoćeš unutar Europske unije i Schengena", kaže nam 27-godišnja Litavka.

Iako sami za sebe kažu da su sramežljivi, ova Litavka rado je stala pred naš mikrofon. Za Hrvatsku je vežu lijepa sjećanja, tamo je naime provela medeni mjesec. Iako mogu, žene u Litvi ne skrivaju svoj bračni status, a ta se informacija može saznati već pri prvom upoznavanju.

"Ženino prezime nakon braka nije isto kao od njezinog supruga, ima drukčiji nastavak, prema kojem se može vidjeti je li žena u braku ili ne".

Nema smeća na ulicama, prosjaka ili napuštenih pasa i mačaka..

Prema prezimenu se odmah može uočiti i da 57-godišnja predsjednica Litve nije udana. Rođena je u Vilniusu, glavnom gradu te baltičke države, od oko pola milijuna stanovnika koji oduševljava. Nema smeća na ulicama, prosjaka ili napuštenih pasa i mačaka. Zen jedino narušava kiša, koja pada gotovo svaki dan. Pušenje u kafićima i restoranima je zabranjeno, a nakon 22 sata se ne prodaje alkohol u trgovinama ili na kioscima.

"Konzumiranje alkohola je zabranjeno nakon deset sati navečer bilo gdje i bilo kada. No, mladi ljudi i dalje piju na javnim mjestima. Ako pogledate, nigdje nema policije, samo sjedneš i piješ. Takav se scenarij ovdje pored rijeke Vilnele vidi svaki dan", ispričao nam je ovaj mladić, koji također živi u glavnom gradu Litve gdje dan traje do 22 sata.

Do tada su im i shopping centri otvoreni. Vozni park im nije bogat kao naš, karta za vožnju gradskim trolejbusom košta pet kuna. Ulice su preko tjedna uglavnom puste, a izlazi se petkom, tada grad u potpunosti živne. Ipak, naša sugovornica s početka priče priznaje da nešto nedostaje.

"Budući da ponekad na cesti srećemo ljude koji se ne smiju, željela bih da se ljudi malo više smiju i da budu sretniji".

Litavci najčešće uživaju u kavi i pivu, nemaju recimo svoja vina. Ipak, kultura višesatnog sjedenja u kafićima, kao kod nas, u Litvi ne postoji. Iako je hrana, kozmetika i odjeća nešto povoljnija, standard im se ne razlikuje puno od našeg, a prosječna plaća iznosi oko 500 eura. Očito "koliko para, toliko osmijeha".