MARC ANDRE TER STEGEN je stajao na vratima svlačionice i ljutito gledao prema tunelu. Unutra s kapetanskom trakom na ruci i mitskom Barceloninom "desetkom" na leđima sjedio je jedan od najvećih nogometaša svih vremena Leo Messi i tupo gledao u pod.

Bilo je to poluvrijeme četvrtfinala Lige prvaka. Na semaforu stadiona Luz u Lisabonu stajalo je: Barcelona - Bayern 1:4.

Fotografija iz svlačionice kazala je sve

Vrata od svlačionice zatvaraju i klubovi u županijskim ligama. Treneri će za svlačionicu reći da je "svetinja". Baš kao što u filmu Mamurluk postoji nezaboravni citat: "Što se dogodi u Vegasu, ostaje u Vegasu", tako važi i za svlačionicu - ono što se dogodi u njoj, ostaje u njoj. Prljavo rublje obično se ne iznosi i nakon najvatrenijih razlaza.

No, na poluvremenu utakmice iz Lisabona, svlačionica Barcelone bila je otvorena. Valjda se više nije imalo što kriti. Valjda je bilo odavno jasno da je u Barceloni netko zapalio požar i da nikakvu ulogu ne igra to jesu li vrata svlačionice zatvorena ili ne.

Te noći moglo se naslutiti nezamislivo - Messi i Barcelona više neće biti sinonim. Neće biti jedno, kao što smo navikli.

Ona utakmica iz Lisabona okončana je rezultatom 8:2, što je bio ne samo najsramotniji poraz Barcelone nego najsramotniji poraz bilo kojeg kluba u povijesti nokaut faze Lige prvaka.

Time je ono što se slutilo ujedno postalo i istinito. Messi je Barceloni dao do znanja da želi prijeći u drugi klub. O tome pišu najutjecajniji mediji u Španjolskoj i svijetu. Razlaz je sve bliži.

Kako se dogodilo da pukne veza između jednog od najvećih nogometaša svih vremena i jednog od najvećih klubova svih vremena? Veza koja je počela kad je čarobnjak iz Argentine imao svega 13 godina.

Minula sezona bila je prva bez trofeja za Barcelonu nakon sezone 2007/08. Dakle, od Guardioline ere koja je započela na ljeto 2008. godine Barcelona je svaku sezone do prethodne okončala s barem jednim trofejom. Međutim, tijekom posljednjih godina bilo je jasno da u klubu stvari ne funkcioniraju.

Stvari već godinama ne funkcioniraju

Još otkako je 2015. godine posljednji put osvojila Ligu prvaka, Barcelona je počela pokazivati simptome kako u njoj postoji nešto dubinski trulo. 

Katalonski div je 2017. godine s ukupnih 3:0 ispao od Juventusa u četvrtfinalu Lige prvaka. Godinu dana kasnije sramotno je ispao od Rome u istoj fazi natjecanja. Kod kuće ju je savladao s 4:1, a onda u Rimu izgubio s 3:0. 

Potom je slavio protiv Liverpoola s 3:0 u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka na domaćem terenu, a onda je na Anfieldu ponižen sa 4:0. 

Kulminacija užasnih rezultata u ključnim susretima stigla je ove godine u okršaju protiv Bayerna. Bilo je evidentno da je igra Barcelone sve lošija i lošija iz sezone u sezonu, a gora od toga je bila samo aktivnost na tržištu. Deseci su se milijuna eura bacali na nepotrebna pojačanja, a najskuplji igrači su bili oni čiji je stil igre nekomplementaran s Barceloninim, odnosno Messijevim. 

Navodno je i sam Messi imao želje po pitanju dovođenja igrača. Mnogo se pisalo o tome da je želio povratak Neymara, ali nije mu ispunjena želja.

Zbog nelogičnih procjena Barceloninih čelnika u ovom klubu nije uspio Coutinho i zbog toga je Griezmann na dobrom putu da doživi jednaku sudbinu. Istovremeno je Barcelona propustila pojačati se na pozicijama na kojima joj je trebalo svježe krvi i dovela se u situaciju da ima jednu od najstarijih momčadi u Ligi prvaka, koja je izraubana te je daleko od svojeg vrhunca. 

Najgora sezona od 2008. godine

U tom periodu su klupski čelnici samo nastavili praksu koja je ustaljena nakon odlaska Pepa Guardiole, a to je totalno zanemarivanje La Masije. 

Od Pepovog odlaska, u periodu koji traje već osam godina, Barcelona nije promovirala niti jednog novog igrača iz svoje akademije. Treneri koji rade na kredit i uprava koja nema pojma što radi.

U svemu tome, upitni su bili i izbori trenera. Valverde je bio trener s pedigreom čiji je stil bitno drugačiji od sada već zaboravljenih Barceloninih ideala. U njegovom nastojanju da pomiri svoj stil s ostacima tiki-take, Barcelona je ostala na pola puta. Niti je igrala kao nekad niti na onaj način na koji je to njen trener htio. 

Setien je po svojem stilu bio puno bliže onome kako je Barcelona nekada igrala, ali i njemu nedostaje karizme da osvoji jednu od najzahtjevnijih svlačionica na svijetu. Ni Valverde ni Setien nikad nisu doživljeni kao stalna rješenja. Bili su tek čuvari pozicije do trenutka do kojeg će izgubiti povjerenje najprije Messija, a onda i svih ostalih ljudi u klubu. 

Svim tim odlukama Barcelona je svoj imidž dovela do ruba provalije. Ima skupu i staru momčad koja je slabija u odnosu na druge najveće europske klubove. Ima omladinsku školu koju ne koristi. Imala je trenere koji su živjeli i radili na kredit za koji je bilo jasno da ga nikad neće vratiti. Jasan identitet kluba koji je nekad zbilja igrao i poslovao u skladu s egidom "Mes que un club" polako se gubio. 

Uprava je u pomanjkanju jasne ideologije i filozofije bauljala u mraku nadajući se da će netko upaliti svjetlo. Za promjene je kasno. O njima se moglo razmišljati nakon Liverpoola, Rome ili bilo koje utakmice španjolskog prvenstva u kojima se vidjelo kako Barcelona igra i izgleda daleko ispod svojih mogućnosti. 

Bayern je na brutalan način poslao u povijest veliku generaciju i okončao jedan Barcelonin ciklus. 

Javne svađe Messija i čelnih ljudi

U međuvremenu Messi je javno prozivao čelnike kluba i sada već bivšeg sportskog direktora Erica Abidala. Takve javne paljbe nisu karakteristične za velike klubove, a pogotovo ne za Barcelonu i igrača poput Messija.

"Iskreno, ne volim raditi ovakve stvari, ali mislim da su svi odgovorni i snose posljedice za svoje odluke i postupke. Igrači su odgovorni za ono što se događa na terenu i oni su prvi koji ispadaju krivci kad nešto krene po zlu. Oni odgovorni za sportsku politiku također moraju snositi dio odgovornosti. Povrh svega, oni donose ključne odluke. Konačno, mislim da kad se govori o igračima, da bi se trebalo govoriti o imenima jer kad se to ne događa, onda smo svi zasuti s komentarima za koje ne znamo jesu li istiniti ili ne", izjavio je Messi u veljači ove godine.

Abidal se kasnije u jednom intervjuu osvrnuo na Messijevu izjavu kazavši da je tako naučio jednu bitnu stvar.
"Naučio sam jednu bitnu stvar - da se problemi unutar momčadi rješavaju u svlačionici, a ne u medijima", kazao je Abidal.

Međutim, fotografija iz Lisabona je pokazala da se u Barceloni stvari ne rješavaju u svlačionici. Otvorena vrata svlačionice kazala su sve.

Sve je to dovelo do toga da Argentinac zatraži odlazak. Još uvijek nije sigurno da će se razlaz doista dogoditi, ali sama činjenica da Messi želi otići dovoljno je velik udarac za Barcelonu i ogromna senzacija u svijetu nogometa.