NIJE nimalo iznenađujuće što su mnogi mediji jučer objavili vijest o ostavci Ace Petrovića. Na kontakt adrese novinskih redakcija diljem Hrvatske stigao je e-mail od "Aleksandra Petrovića" u kojem stoji da Aco napušta klupu KK Zadra. Pa iako se takve informacije, s neprovjerenih Gmail adresa koje mogu pripadati bilo kome, inače uzimaju s rezervom, u ovom su slučaju samo rijetki posumnjali da to nije istina.

Aco nas je toliko naviknuo na ostavke da su one postale kao normalne kao "dobar dan", a novi se ispad "Aleksandra Velikog" već dugo očekuje. Aco je, kad mu ide od ruke, na vrhu svijeta. Ali Zadru već neko vrijeme ne ide od ruke. Porazi na gostujućim terenima kod Hemofarma i Partizana trebali bi biti prihvatljivi, ipak su to teška gostovanja na kojima je domaćin uvijek favorit. Da Zadrani na njima nisu pobjedili sami sebe, mnogi će reći, upravo trenerovom krivnjom. A zatim je tu i utakmica protiv Budućnosti tijekom koje su Zadrani bili sasvim nemoćni, da bi crnogorski mediji kasnije optužili Petrovića za provokacije i pozivanje na nasilje. U KK Zadru nešto je trulo. Zadrani imaju jednu od najboljih momčadi otkad je hrvatske košarkaške lige, ali svi se kotačići očito još nisu poklopili. Trener je ukinuo konferencije za novinare uoči utakmica ili se na njima jednostavno ne pojavljuje jer "nema što za reći". S novinarima Aco razgovara nakon utakmica, ali kad njegova momčad izgubi uglavnom nije baš razgovorljiv. Ili podiže prašinu. Ili traži isprike. Ili daje ostavku.

Moralna odgovornost i sudačko zlostavljanje

I zbog toga su rijetki posumnjali u istinitost e-maila koji je jučer na brojne adrese odaslao lažni Aco. Ostavka trenera Zadra, nakon poraza od Budućnosti, bila je sasvim očekivana. Tome nas, na kraju krajeva, i povijest uči. Prisjetimo se Petrovićevog mandata u Zadru; doveden je krajem 2006. godine kao gasiteljska opcija nakon odstupanja Petra Popovića i sezonu uspješno priveo kraju. I tada su krenula velika obećanja, slaganje momčadi koja će biti hrvatski prvak i ostaviti traga u NLB ligi i izgurati Cibonu iz Eurolige. Entuzijazam je trajao tri tjedna. Toliko je Zadru trebalo da doživi prvi poraz u Jazinama od Union Olimpije, nakon kojeg je Aco napravo ono što najbolje zna. Dao ostavku.

Srećom ili nažalost, nije dugo bio u odlasku. Već dan kasnije se predomislio. No, to je bila samo prva Acina ostavka, ne i zadnja. Krenuo je nakon toga veliki niz Petrovićeve ekipe koja je bila bez poraza puna četiri mjeseca, rušila je najveća imena NLB lige i sve je išlo da bolje nije moglo. Do završnice Hrvatskog kupa. U kojoj Aco nije najavio samo ostavku već i odlazak iz hrvatske košarke zbog sudačkog zlostavljanja. "Nakon ove sezone više nikada neću raditi u hrvatskoj košarci jer sam dovoljno dugo trpio sudačka zlostavljanja", kazao je tada Aco, ali ipak se predomislio.

Gdje je granica dobrog ukusa?

Tri mjeseca kasnije, Petrović je opet počeo pričati o ostavci. Nakon teškom mukom izborene pobjede protiv Zagreba u NLB ligi, Aco je na press konferenciji poručio kako će "tijekom vikenda razmisliti hoće li i dalje voditi momčad Zadra jer osjeća nezadovoljstvo svojim radom". O kakvom se konkretno nezadovoljstvu radilo, Aco nije želio otkriti, a preko vikenda mu se taština očito namirila s obzirom da od ostavke opet, pogađate, nije bilo ništa. Prijetio se Aco ostavkom i tijekom ljetne stanke, kad je čuo da bi u momčad Zadra protiv njegove volje mogao biti doveden Smiljan Pavić, ali duhovi su smireni u razgovoru s predsjednikom kluba Kristijanom Magašem.

Kad se sve to zna i uzme u obzir, doista je čudno što Aco već dugo nije ponudio ostavku. Ili barem spomenuo da o njoj razmišlja. Pa je njegov anonimni doppelganger odlučio umjesto njega učiniti ono što su ionako svi očekivali - odstupiti. Možemo se samo nadati da će iduća ostavka koju trener Zadra neizbježno planira ponuditi u budućnosti biti prava, jer njegove su predstave već doista prevršile svaku mjeru dobrog ukusa. Ovako, Aco počinje podsjećati na poznatu bajku o dječaku koji je prečesto vikao "vuk!" Sve dok ga svi nisu prestali shvaćati ozbiljno. A znamo kako je to završilo.

Petar Vidov
Foto: Index