IVAN TURINA, rođen 3. listopada 1980., preminuo je 2. svibnja 2013. u 33. godini života. Tog jutra u 7:23 policija je, nakon poziva susjeda, pronašla njegovo beživotno tijelo u stanu u Stockholmu. "Mogu potvrditi da je Ivan Turina mrtav, ali nema nikakve sumnje na kakav zločin. Turina je umro u snu", rekao je tada Patrik Nuss iz lokalne policije. Očevidom je potvrđeno da nema tragova nasilja.

U Dinamu je prošao sve mlađe uzraste, a s vremenom je došao i do prve momčadi. Iako se često morao boriti za svoju priliku, nikada nije skrivao koliko mu Dinamo znači. Na poziciji vratara u Dinamu prošao je sve – od četvrtog do prvog čuvara mreže. U periodima kada nije bio prvi izbor, slao se na posudbe – među ostalim u Kamen Ingrad, Osijek i Sesvete – ali se uvijek vraćao svom matičnom klubu. U dresu Dinama upisao je 47 službenih nastupa, uključujući i utakmice Kupa UEFA. Osvojio je tri titule prvaka i tri Kupa.

Turina je bio poznat kao samozatajan, vrijedan i uvijek nasmijan čovjek. Suigrači i navijači pamtit će ga po njegovoj jednostavnosti, pozitivnom duhu i spremnosti da uvijek stane iza svojih kolega. U siječnju 2007. prešao je u grčki Skodu Xanthi, a od 2008. do 2009. nosio je dres Leša iz Tirane. Ipak, najdublji trag izvan Hrvatske ostavio je u švedskom AIK-u.

U AIK je stigao 2010. godine i vrlo brzo postao prvi vratar momčadi. Igrao je s brojem 27 na leđima, a u klubu i među navijačima ostavio je snažan dojam – kako igrački, tako i ljudski. Nakon njegove smrti, navijači AIK-a uveli su tradiciju da u svakoj utakmici u 27. minuti odaju počast Turini pjesmom i skandiranjem njegova imena. AIK je u njegovu čast kasnije pokrenuo i memorijalnu utakmicu "Ivan Turina Trophy".

Turina je u Stockholmu živio sa suprugom Senkom i dvjema kćerima, a u trenutku smrti bio je i treći put otac – Senka je bila trudna. Njihov sin Bruno rođen je tri i pol mjeseca nakon Ivanove smrti. Ivan Turina ostaje upamćen kao primjer sportaša i čovjeka koji je svojim karakterom ostavio neizbrisiv trag gdje god je igrao.