"NIKAD se neću vratiti u brazilski nogomet", rekao je veliki Zico, misleći na domaće naličje "prekrasne igre" koje svjetskim ljubiteljima i nogometnim zaljubljenicima, opijenima Ronaldinhovim čarolijama i igrom peterostrukih svjetskih prvaka, nije toliko poznato.

Brutalni prekršaji, invazije terena, nasilje na tribinama, neregularnost i namještaljke, katastrofalna organizacija natjecanja čiji se format mijenja iz godine u godinu, kronična besparica, svakodnevni odljev igrača koji išta vrijede, samo su neke od značajki nogometa u Brazilu, zbog čega igrači bježe glavom bez obzira na prvu ponudu, i to ne samo u velike klubove.

Ukrajina, Kina, Katar, pa čak i Farski otoci za Brazilce su puno atraktivnija odredišta nego kaotično i nasiljem ispunjeno brazilsko prvenstvo. Kao što je vidljivo iz gornjeg pasusa, daju se naslutiti i brojne sličnosti sa određenom srednjeeuropskom i mediteranskom zemljom  kojoj nogometni zaljubljenici tepaju da je "europski Brazil".

Iako je brazilski napadački i atraktivni stil već odavno slavljen i opjevan kao vrhunac nogometnog umjeća, tamošnja liga je međutim među najgrubljima na svijetu, gdje su susreti sa preko 60 prekršaja svakodnevni. Bez obzira na učestale teške i nesportske prekršaje, suci se ne laćaju tako lako kartona, a čak i kad kazne takvo ponašanje, na scenu stupaju komisije koje ispituju okolnosti koje su dovele do isključenja ili kartoniranja.

Takve nakaradne odredbe omogućuju primjerice golmanu Santosa Fabiu Costi da normalno igra dok očekuje nalaze komisije, iako je kažnjen zabranom igranja pet utakmica zato što je šakom udario protivnika.

Na legendarnoj Maracani, meč između slavnih Flamenga i Vasca de Game pretvorio se u pravi stampedo gdje su se igrači potukli na igralištu na koje je upalo na desetke novinara, fotoreportera, "dužnosnika" i živopisnih zaštitara. Kad je utakmica završila, počeo je pravi obračun nogometaša Flamenga i specijalaca. Nogometaši su se pokazali kao oštri protivnici pa su policajci morali primjeniti sprej suzavac i sredstva fizičke prisile.

Cabofriense i Madueira pak, su profitirali od misterioznog kvara na autobusu. Bilo je to u zadnjem kolu prvenstva Carioca kada su svi mečevi trebali zbog regularnosti početi u isto vrijeme. Madueira je zbog problema s prijevozom kasnila pola sata, tako da su igrači obje momčadi zadnju trećinu utakmice odigrali znajući da ih remi šalje u doigravanje. Naravno da do kraja nije zabilježen niti jedan udrac na gol.

Format natjecanja je posebna i komplicirana priča koja se mijenja iz godine u godinu, sa prvenstvima "država" koja prethode jedinstvenoj ligi. Prvenstvo Rio de Janeira sastoji se od dvije skupine, pobjednici kojih se sastaju u finalu. U drugoj fazi tog natjecanja su klubovi podijeljeni u dvije skupine, ali igraju utakmice samo protiv onih iz druge grupe. Prije tri godine, uvođenjem jedinstvenog državnog natjecanja po prvi put u povijesti, činilo se da je Brazil konačno ustalio raspored natjecanja koje traje od travnja do prosinca, ali sad svake godine usred prvenstva, u lipnju i srpnju, prvenstvo pogađa masovni egzodus igrača koji odlaze početkom prijelaznog roka u Europi.

Kada trener čuje glasanje magarca na stadionu, tada je siguran da su mu dani odbrojani. To je čest slučaj u Brazilu koji bilježi više od 50 sječa trenerskih glava godišnje. Fluminense je od siječnja već smijenio tri trenera, a u Atletico Paranaenseu, koji važi za jedan od najbolje organiziranijh klubova, je ove sezone čak pet trenera slušalo magareće glasanje sa tribina. 

"Svi se smiju i uživaju u tome, ali to je odvratno. Mučno se vratiti kući i gledati djecu i obitelj nakon što vam cijeli stadion kliče da ste magarac", rekao je Zico.

Z.A.