HAJDUK se golom neočekivanog junaka Aleksandra Trajkovskog u 98. minuti spasio od poraza protiv Lokomotive na Poljudu u utakmici 29. kola SuperSport HNL-a. Tako se nastavlja bizarna statistika makedonskog napadača koji je od dolaska u Hajduk zabio devet golova, od čega čak pet Lokomotivi. Štoviše, tih pet je posljednjih pet golova koje je Trajkovski uopće zabio za Hajduk.

Zanimljivo je da je od devet golova za Hajduk njih osam izravno donijelo bodove klubu (ukupno 10). Odigrao je 14 minuta nakon zimske pauze i odnekud se ukazao u posljednjoj sekundi utakmice koju je Hajduk po šansama trebao dobiti, a na kraju zbog načina na koji se odigrala treba biti prezadovoljan bodom. Mogao bi se na kraju pokazati i ključnim, ali ne mora.

Hajduk je sjajno otvorio utakmicu

Ponavlja se ista priča iz utakmice u utakmicu Hajduka, pa o svakom dvoboju moramo govoriti tako da ga podijelimo u faze. U prvih 30 minuta Bijeli su pokazali ponajbolju igru ove sezone. Standardi su možda niski, ali Bijelima se zaista nema što prigovoriti za početak utakmice niti se išta može zamjeriti Gennaru Gattusu kad je riječ o postavljanju susreta. Hajduk je bio gospodar na terenu.

Vrlo lako je s loptom izlazio iz svoje polovice i prelazio u napadačku fazu, kreirao je tri jako dobre šanse i niz manjih opasnosti, a protivniku nije dozvolio ništa. Dodavanja su bila brza, kretnje momčadi dobre, linije su bile fluidne, gosti nisu mogli zadržati posjed i činilo se da pobjeda Bijelima može pobjeći jedino uz ogromnu nesreću. Samo je odlični vratar Zvonimir Šubarić spriječio rano vodstvo Hajduka.

Vraćanje na tvorničke postavke

Vjerojatno će narativ nakon utakmice biti da je sjajan gol iz slobodnog udarca Frana Karačića u sudačkoj nadoknadi prvog dijela promijenio ritam susreta i šokirao domaćine uoči poluvremena. Da, Karačić je zabio u najgorem trenutku za Hajduk i oduzeo mu mogućnost mirnog konsolidiranja u svlačionici, ali osjetna promjena na terenu dogodila se 15 minuta prije tog gola.

Tada je Lokomotiva prvi put na utakmici izvela opasan kontranapad, ali su Ismael Diallo i Filip Uremović nekako spriječili Roberta Mudražiju da izađe u šansu jedan na jedan s Ivanom Lučićem. Treba tu istaknuti Dialla, koji je nadoknadio zaostatak u šprintu od 15-20 metara od Mudražije i spasio ekipu. On je jedan od najkritiziranijih igrača Hajduka s očitim manama u ofenzivnom dijelu, ali je postao jedan od najkonstantnijih igrača Bijelih i sinoć je odigrao još jednu dobru utakmicu u nizu.

Hajduk je do tog trenutka bio u punoj kontroli, a onda je postao momčad kojoj kao da je netko isisao svaki tračak samopouzdanja. Vratili su se na tvorničke postavke koje pokazuju cijelu sezonu - kad je svako dodavanje pola sekunde presporo, kad se pokušava izbjeći svaki rizik u probijanju linija i kad se protivniku daje previše nezdravog respekta.

Trener je često tijekom sezone spominjao strah od pogreške kao teret koji njegovi igrači prečesto nose i koji ih sprječava da pokažu najbolje. Spominjao je da bez rizika njegova ideja igre ne može uspjeti. Možemo po stoti put analizirati ima li Gattuso uopće neku dobru ideju i jesu li te riječi samo izlika, ali sinoć se pokazala djelomična istinitost izrečenog.

Dok je Hajduk pokušavao igrati, sve je izgledalo dobro, ali čim se dogodila minimalna situacija na utakmici koja mu nije bila po volji, odmah je potonuo i nakon toga bio bezidejan većinu utakmice. Hajduk je od vodeće trojke najkonstantniji u velikom uzorku utakmica (nije dobar, ali je stabilan), a istovremeno najviše varira unutar jedne utakmice, što mu se jednostavno ne smije događati.

Nevjerojatna pogreška Lučića

Na poluvremenu nije bilo nikakvih promjena jer ih nije ni trebalo biti. Promjena se morala dogoditi u glavama, igrači su morali zaboraviti što se dogodilo i izaći u drugi dio kao što su ušli u prvi, ali to se nije dogodilo. Hajduk je bio sve nemoćniji, a počelo se puno griješiti, što je kulminiralo u 66. minuti kad je prvo s povratnom loptom pogriješio Filip Krovinović, a Lučić izveo glupost.

Nakon greške Krovinovića Uremović je imao čistu situaciju da loptu izbije iz opasne zone, ali Lučić iz nekog samo njemu poznatog razloga izlazi na 20 metara od svog gola, loše čisti loptu i na kraju igra rukom za zasluženi crveni karton. Hajduk kad igra protiv Lokomotive očito mora imati barem jednu nevjerojatnu pogrešku na utakmici.

Treba pohvaliti mladog Tonija Silića, koji je nakon ulaska imao jednu jako dobru intervenciju, a općenito je govorom tijela djelovao dobro na momčad. Važna je to spoznaja uoči gostovanja u Varaždinu, gdje će nominalno treći vratar kluba morati stati na gol, a Hajduk će morati tražiti bodove koje nakon Lokomotive treba nadoknaditi.

Najbolji primjer nemoći Hajduka u većem dijelu utakmice bio je trenutak kad se Marko Livaja spustio na poziciju stopera da uzme jednu loptu i onda dugom loptom savršeno pogodio suigrača na ulazu u kazneni prostor Lokomotive. Njegova nervoza bila je očita, plesao je na rubu kartona koji bi ga izbacio iz sljedeće utakmice, a ovaj trenutak izgledao je kao da je htio cijeloj ekipi poručiti: "Je li to tako teško?"

Gattuso je bio prinudno hrabar nakon crvenog kartona

Gattuso je s klupe pokušao sve kako bi promijenio tijek utakmice. I prije crvenog kartona u igru je ušao Michele Šego umjesto Brajkovića, a nakon isključenja Lučića uveo je Trajkovskog i bio prinuđen hrabro zaigrati u formaciji 3-4-2. Još veći rizik preuzeo je u 73. minuti kad je uveo Brunu Durdova i Rokasa Pukštasa, a svi koje je uveo u igru dobro su odgovorili zahtjevu.

Šego je pokazao najmanje, ali je u sudačkoj nadoknadi zaradio žuti karton zbog prekršaja kojim je spriječio Lokomotivu da ide na prazan gol. Durdov je ponovno unio puno živosti, imao nekoliko lijepih prolazaka po desnoj strani i upotrebljivih centaršuteva. Diže se u formi i Gattuso će morati dobro razmisliti o tome da mu bude starter u Varaždinu. On i Abdoulie Sanyang trenutačno su jedina krila u Hajduku koja nešto stvaraju u situacijama jedan na jedan.

Posebna priča je Pukštas, koji je opet u kratkom razdoblju pokazao kvalitete zbog kojih je nejasno zašto ne igra puno više. Tu čak ne govorimo o potencijalnom transferu i cijeni, nego Hajduk s njim ima bolju šansu za rezultat. Sinoć je u nešto više od 20 minuta uputio dva udarca glavom, ušao u osam duela, od kojih je pet osvojio, i oduzeo dvije lopte u protivničkoj polovici.

Teško je odlučiti da Krovinović ili Ivan Rakitić ne startaju, ali Pukštas daje ekipi ono što njih dvojica ne mogu. Trebaju mu konstantne minute. Stvar je balansa, a kad je Mihael Žaper očito nedostupan i dalje, onda za Pukštasa kao igrača velike energije mora biti mjesta, makar redovito s klupe.

I što sad? Ništa se nije promijenilo

Posljednjih 15 minuta i sudačka nadoknada izgledali su puno više kao uvodnih pola sata nego sve što je slijedilo nakon toga. Hajduk se nije predao, promjene su unijele živost na terenu, a Lokomotiva se možda nesvjesno skroz povukla i preuzela rizik da na volumen akcija možda primi gol. U tako kaotičnom nogometu rizik se Hajduku isplatio i nagrađen je golom duboko u sudačkoj nadoknadi.

Ništa novo nećemo otkriti ako kažemo da će prvak biti ekipa koja do kraja bude imala što više "Menalo trenutaka", a što manje "Karačić trenutaka". Jedina konstanta lige ove sezone je da konstante nema, a Rijeka i Hajduk nastavljaju svoj ples na vrhu, koji traje još od šestog kola kad je Hajduk slavio na Maksimiru. Rijeka je sad u prednosti i ima samopouzdanje, Hajduk je kiksao, a iduće kolo može se opet sve promijeniti. Dinamo isto nije mrtav, samo teško ranjen.

Unatoč tome što velik dio utakmice nije bio dobar, Hajduk je gol zaslužio. Od Lokomotive je bio bolji, stvorio više prilika i nije zaslužio izgubiti utakmicu. Ovakve utakmice se događaju, ali problem je to što je do kraja samo sedam kola. Ne treba se praviti lud pa ignorirati činjenicu da je Hajduk teško kiksao kad to nije smio, ali isto se ne može ignorirati da je gol Trajkovskog jako važan.

Hajduk je njime izbjegao poraz, održao nepobjedivost na Poljudu, održao razliku ispred Dinama koja mu zbog međusobnog omjera može biti ključna, ali najviše od svega, spasio je energiju kluba uoči teškog gostovanja u Varaždinu. Umjesto salve zvižduka, igrači su zaradili podršku i pljesak tribina.

Jedan gol može promijeniti sve, a ne mora ništa. Ako Hajduk taj gol iskoristi kao poticaj da u nastavku prvenstva vidimo što više igre iz prvih pola sata, onda se može reći da je danas bod bliže tituli nego jučer. I dalje Hajduk odlučuje sam o sebi, na Poljudu čeka i Dinamo i Rijeku, a da Hajduku neće biti lako, znali smo i prije ove utakmice. Ništa se nije promijenilo, Hajduk nije favorit. Nitko nije favorit. Svako kolo ima svoju priču.