VIJEST da PSG na ljeto dovodi trenera Chelseaja Antonija Contea umjesto Unaija Emeryja osvanula je na jutros na naslovnici uglednog L'Equipea, a onda se brzinom munje raširila bespućima internetskih portala širom svijeta.

 

L'Equipe piše da je gotovo sigurno da će Talijan napustiti Stanford Bridge koncem sezone i dodaje da su čelni ljudi PSG-a već obavili prve razgovore s Gianlucom Conteom, bratom trenera Chelseaja, a da će agent bivšeg izbornika Italije, Federico Pastorello, doći na pregovore u Pariz sljedećeg utorka.

Slavni francuski sportski list tvrdi da je uprava kluba pred velikim pritiskom i da je za očekivati, ako Conte doista dođe na Park prinčeva, da će doći do provjetravanja svlačionice i da se pariškoj momčadi sprema remont. Unatoč činjenici da su šeici od 2011., kad su preuzeli klub, utukli u pojačanja točno milijardu eura.

 

Kad su izvučeni parovi osmine finala Lige prvaka, brojni stručnjaci dvoboj Reala i PSG-a etiketirali su najatraktivnijim dvobojem runde, a neki su otišli toliko daleko da su dvomeč aktualnog prvaka Europe i super bogatih Parižana nazvali finalom prije finala.

 

Nažalost, 180 minuta nogometa između španjolskog i francuskog prvaka ponudilo je jako malo, najviše zbog činjenice da je Zinedine Zidane taktički deklasirao Unaija Emeryja, a protivno svim najavama, PSG je pao bez ispaljenog metka.

 

Real je slavio u obje utakmice (3:1 na Barnebau i 2:1 na Parku prinčeva), a francuska javnost i šeici željni europskih titula pedrom su imenovali upravo baskijskog trenera i već sad pripremaju teren za dolazak Antonija Contea u Pariz.

 

 

 

Podsjećamo, prije sedam godina katarski šeici 2011. godine kupili su PSG i odmah po preuzimanju kluba obećavali su ''brda i doline'', monopol nad francuskim nogometom i značajan iskorak u Europi – dakle uspon na sam vrh Starog kontinenta. Mora im se priznati da nisu štedjeli. Bili su svjesni da uspjeh ne dolazi preko noći i da moraju biti uporni, odnosno brutalno rastrošni kako bi stvorili ugled i na taj način uvjerili ono najbolje što na svijetu postoji da dođe u Pariz. U početku su trošili basnoslovne svote na prosječne i tek vrlo dobre igrače. Premda su novac imali, jasno im je bilo da oni najbolji neće bez trofejne garancije doći igrati u klub bez tradicije i u ligu koja je bila sve samo ne europski kompetitivna.

 

Što je PSG za taj novac dobio? Četiri francuska prvenstva, četiri francuska kupa, četiri liga kupa, četiri četvrtfinala i dvije osmine finala Lige prvaka. Dovoljno? Možda. Premalo? Sigurno. 

 

Jednom je vlasnik Šahtara Rinat Ahmetov rekao: ''Imam novca za dovesti Ronaldinha u Donjeck, ali problem je taj što ovaj nikada ne bi pristao doći igrati u Ukrajinu.''

 

Premda je već 2012. u Pariz stigao švedski imperator Zlatan Ibrahimović, svi ostali najbolji na svijetu u širokom su luku izbjegavali Park prinčeva i zavodljivi miris milijuna te su radije birali engleske ili španjolske destinacije. Parižani su doista harali Francuskom, baš kako su šeici i obećali, ali u europskim okvirima bili su nedorasli.

 

Prve dvije sezone po uplivu katarskih petrodolara u klub ispadali su u četvrtfinalu na gol u gostima. Jednom od Barcelone, a drugi put od Chelseaja. Onda ih je Barca ponovno u četvrtfinalu izbacila s 3:1 i 2:0, pa City s 2:2 i 1:0 godinu kasnije, a zadnje su dvije sezone ispadali u osmini finala. Prošle godine ih je opet prošla Barca, ovaj put uz veliku sudačku pomoć. Nakon debakla u Parizu 0:4, Barcelona je na Nou Campu slavila 6:1.

 

Ova sezona trebala je biti TA. U paketu teškom 400 milijuna eura na Park prinčeva stigli su Neymar i Mbappe, a sama činjenica da je PSG uspio oteti Barceloni drugu najveću zvijezdu iza Messija, a ostatku svijeta najboljeg mladog igrača današnjice, uvjerila je navijače i vlasnike kluba da je PSG napokon prestao biti rezultatski provincijski klub i da je došlo vrijeme da postane dio same europske kreme. Dva susreta s Realom pokazala su da su da nisu bili u pravu i da su promjene nužne.

 

Hoće li se one nastupiti pod kormilom lukavog lisca Antonija Contea, vidjet ćemo već ovog ljeta.