LUKA BOBIČANEC (31) tek je s 24 godine započeo neobičnu profesionalnu nogometnu karijeru. Rođeni Čakovčanin krenuo je u Međimurju i Čakovcu, od 2012. do 2016. nosio dres austrijskih niželigaša Stegersbacha i Heiligenbrunna, zatim se vratio u hrvatskog četvrtoligaša Polet iz Svetog Martina na Muri pa zaigrao i za slovensku Naftu 1903.

Prvi profesionalni ugovor potpisao je 2017. dolaskom u slovensku Muru, u kojoj se zadržao šest prekrasnih sezona. S njom je 2020. osvojio slovenski kup, a 2021. i prvenstvo zahvaljujući senzacionalnoj pobjedi nad Mariborom u zadnjem kolu. Proglašen je najboljim igračem lige te je s 11 golova bio četvrti strijelac šampionske sezone. Međutim, od kluba se rastao na neželjen način.

Tražeći novu sredinu, u siječnju 2023. dobio je ponudu Celja i već 2024. pod vodstvom hrvatskog trenera Damira Krznara drugi put postao prvak Slovenije. Celju je osvajanje prvog mjesta donijelo kvalifikacije za Ligu prvaka 2024./2025. U prvom pretkolu deklasirali su estonsku Floru s ukupnih 7:1, a u prvoj utakmici drugog pretkola remizirali (1:1) sa Slovanom iz Bratislave.

Bobičanec je sastavu iz Bratislave zabio sjajan gol, koji je bio povod za ovaj intervju. Među ostalim, govorio je o iznenadnom otkazu koji je dobio Krznar i kojeg je naslijedio Albert Riera, prepričao je svoj nogometni put, nahvalio trenera Antu Šimundžu koji ga je vodio u Muri, otkrio da bi volio zaigrati u SuperSport HNL-u te dao mišljenje o Matjažu Keku, Žanu Karničniku i Žanu Vipotniku.

Trener Damir Krznar napustio je Celje između dviju utakmica sa Slovanom. Njegov odlazak je veliko iznenađenje s obzirom na to da ste prošle godine osvojili slovensko prvenstvo i dobro krenuli u kvalifikacije za Ligu prvaka. Što kažete na to?

Ujutro smo imali trening i sve je bilo normalno. Pisalo se o tome u medijima, ali nam on ni nitko iz kluba nisu o tome govorili. Klub je tako odlučio, a mi o tome ništa nismo znali, pripremali smo se normalno za Slovan. U ponedjeljak idemo na put, a informacija nas je zatekla kada smo se vraćali s treninga. Iznenađen sam, no mi igrači radimo svoj posao i slušamo što nam govore.

Momčad je u osjetljivom trenutku, na početku sezone i usred kvalifikacija za Ligu prvaka. 

Albert Riera nam je bio trener na početku prošle sezone, a onda je došao Krznar, s kojim smo dobro radili. Imali smo dobru sezonu, osvojili prvenstvo, prošli prvo pretkolo i imamo pozitivan rezultat uoči uzvrata u drugom pretkolu. Iznenađeni smo, ovo se ipak dogodilo dva dana prije utakmice. Vidjet ću kako će sutra ostali reagirati. No, na nama je da treniramo.

Što možete reći o Krznaru kao treneru?

Ima dobre rezultate, bio je u Dinamu i prošao je puno toga. Ovim bih mu se putem htio zahvaliti na godinu dana dugoj suradnji. Nama igračima će ovo biti velika promjena s obzirom na to da nam slijedi nova utakmica sa Slovanom.

Prebacimo se na Vas... Slovanu ste zabili sjajan gol u prvoj utakmici (1:1) drugog pretkola Lige prvaka, a danas je uzvrat u Bratislavi. Je li plasman u europsko natjecanje klupski imperativ?

Da, imperativ je. Ako si prvi u ligi, olakšan ti je put do europskog natjecanja: najprije igraš za Ligu prvaka, pa ispadaš u Europa ligu i onda u Konferencijsku. Praktički moraš proći dva od četiri kola kako bi ušao u europsko natjecanje.

Ambicije Celja su velike, želimo dogurati što dalje i osigurati europsko natjecanje. Vjerujem da bi se klub zadovoljio plasmanom u Konferencijsku ligu s obzirom na to da je u procesu podizanja na višu razinu. 

Koji je bio plan prilikom izvođenja slobodnog udarca protiv Slovana? (Snimku pogledajte OVDJE)

Imali smo analizu Slovana. Analitičari su mi rekli da oni ne postavljaju igrača pod živi zid. Međutim, baš su protiv nas postavili. Bilo je preblizu da bih pucao preko živog zida, pa sam odlučio gađati golmanov kut. Suigrači su napravili dobar posao time što su stali pokraj živog zida, zbog čega golman nije vidio loptu. Super je ispalo.

Ovo Vam nije prvi atraktivan pogodak koji ste postigli u karijeri...

Udarac lijevom i desnom nogom je moja snaga i koristim je maksimalno. Ne znam jesam li na profesionalnoj razini zabio ijedan gol s metra udaljenosti, 80 posto ih je bilo van šesnaesterca.

Neobično je da toliko golova zabijate iz daljine s obzirom na to da se sve manje igrača odlučuje na to.

U današnjem nogometu rijetko tko puca s distance. Puno je više shematskog nogometa, pomalo se izgubila draž. Malo je onih koji se odluče na udarac s 35 metara, mogao bih izdvojiti tek Federica Valverdea iz Real Madrida, čije sam snimke golova nedavno gledao.

Imali ste neobičan nogometni put: od Čakovca i Međimurja do austrijskih niželigaša Stegersbacha i Heiligenbrunna, preko slovenske Nafte 1903, hrvatskog niželigaša Poleta iz Svetog Martina na Muri, pa do slovenskih klubova Mure i Celja. Prepričajte dosadašnju karijeru.

Počeo sam igrati u svom selu, gdje su me zamijetili. Više od deset godina bio sam u školi nogometa NK Međimurja, dok sam sa 16 godina prvi put priključen prvoj ekipi, koju je u drugoj ligi vodio trener Vjeran Simunić. Kada je on otišao, klub na mene nije računao. 

Godinu dana igrao sam u Čakovcu u trećoj ligi, a zatim shvatio da trebam ići trbuhom za kruhom. Otišao sam u Austriju. Dokazivao sam se, imao ponude iz druge i treće lige, ali sam potom otišao u Naftu iz Lendave, koja je bila ušla u prvu ligu. Poslije toga sam bio u Poletu iz Svetog Martina na Muri, u kojem sam bio najbolji strijelac i s kojim sam osvojio Treću HNL Sjever.

Uslijedio je poziv Mure, koji sam odmah prihvatio prvenstveno zbog toga što je trener bio Ante Šimundža. Htio sam se okušati na višoj stepenici, a klub je želio ući u prvu ligu, što je i uspio. Bio sam proglašen najboljim igračem lige i tu je sve za mene krenulo nabolje. S Murom sam igrao Europu, osvojio Kup i prvenstvo, a sada sam u Celju, s kojim su ciljevi stalno sve veći.

Puno amaterskih nogometaša sa sjevera Hrvatske igra u nižim austrijskim ligama radi poprilično velikog novca i odličnih uvjeta. Kakva su Vaša iskustva?

Nekad je bilo puno teže doći u Austriju. Mogla su igrati samo dva stranca u ekipi i morao si biti dvije klase bolji od ostalih da bi se izborio. Jako sam mlad otišao onamo, ali dokazao sam se. Danas je lakše jer svaki klub ima po pet-šest stranaca. Ne znam kakve su trenutne plaće, ali mi smo igrali za 500-600 eura. Za više od toga si stvarno morao biti daleko iznad ostalih.

Igrali ste u NK Međimurju, nekadašnjem hrvatskom prvoligašu, koji je danas u četvrtom rangu. Što se dogodilo da je Međimurje toliko daleko od najboljih dana i što mislite o tome?

Klub je pao na nižu razinu. Znamo kakav je međimurski nogometni bazen: Lovro Zvonarek igra u Bayernu, a uz njega su tu Dario Vizinger, Daniel Štefulj, pa i ja. Sramota je da Međimurje nema barem drugoligaša. No, kako se nekada radilo, tako je klub sada završio.

Najdulje ste se zadržali u Muri, za koju ste igrali od 2017. do 2023. Kako to da ste tako dugo bili u istome klubu?

Iznenadio sam samoga sebe što sam bio tako dugo. Ljubav između mene, kluba i navijača bila je ogromna. Zadržavali su me i odlični rezultati koje smo imali. Sve je štimalo, od navijača, preko plaća, do rezultata. Svaku utakmicu imali smo 3000 navijača, što je rijetkost u Sloveniji, a zbog toga igramo nogomet.

Na kraju se puno toga promijenilo u klubu. Bio sam kapetan i htio sam pomoći, ali vodstvo je to odbilo. Kako se sve to događalo, rekao sam da više ne želim biti u klubu. Nakon šest godina odlučio sam promijeniti sredinu. Imao sam inozemne ponude, ali Celje je zagrizlo. Predstavili su mi projekt koji sam rado prihvatio.

Možete li biti konkretniji po pitanju odlaska iz Mure?

Osjećam nezadovoljstvo zato što sam ja ispao krivac. Imali smo kup-utakmicu s Celjem, uoči koje je izašla vijest da pregovaram s Celjem. A to nije bila istina. Sigurno su pustili tu priču kako bi nas uznemirili. Izgubili smo 2:1, a ja sam bio na vrhunskoj razini te sam upisao asistenciju.

Poslije utakmice imao sam sastanak na kojem su mi rekli da ću zadnja tri kola biti na tribinama. Ništa mi nije bilo jasno. Rekli su da pregovaram s Celjem, a odgovorio sam im da su me nakon toliko godina mogli pitati što jest i što nije istina. Trener se nije htio miješati, klub je tako odlučio.

Dva dana nakon toga, uoči utakmice s Olimpijom, ponovo su me zvali i rekli da bi me vratili u momčad. Nisam htio pogaziti svoju riječ, odlučio sam napustiti klub. Nisam ja bio kriv, oni su. Žao mi je što navijači nisu znali pravu istinu. Ispao sam krivac i bio sam popljuvan nakon svih tih godina.

Nažalost, nogomet je posao. Nema ljubavi, sve se promijenilo. Ljubav između igrača i kluba pukne u dva sata. Odluče li te maknuti, isplatit će te i maknuti.

Vrhunac perioda u Muri bilo je osvajanje prvenstva 2021. godine. Proglašeni ste najboljim igračem lige i s 11 golova bili ste četvrti strijelac sezone. Je li to najbolja sezona Vaše karijere?

Da. Nisam imao ozljede, konstantno sam igrao. Tri kola prije kraja trebali smo pobijediti Domžale kako bismo osigurali kvalifikacije za europsko natjecanje, što nam je bio cilj. Pobijedili smo 3:0 kod kuće i sve se otvorilo. Kako bismo postali prvaci, u zadnjem kolu morali smo na gostovanju pobijediti Maribor, najveći slovenski klub.

Nije bilo druge opcije. Da smo izgubili, ne bismo si imali što zamjeriti. Doslovno smo pojeli travu, pobijedili Maribor 3:1 i osvojili naslov. Uslijedile su kvalifikacije za Europu, u kojima sam zabio dva gola Škendiji. Igrao sam tada na tabletama i injekcijama jer sam želio dati sve za klub.

Na kraju me to riskiranje koštalo. Ozlijedio sam se u play-offu protiv Sturma, nisam igrao tri mjeseca i gotovo uopće nisam nastupio u Konferencijskoj ligi, dobio sam svega 20 minuta protiv Vitessea u zadnjem kolu. Nije mi žao, dao sam sve za klub i ostvarenje cilja.

Pozitivnim riječima govorite o Anti Šimundži (52), slovenskom treneru koji je vodio Muru, Grazer AK, Aluminij i Ludogorec i s njima osvojio šest trofeja. Igračku karijeru kao napadač proveo je u Mariboru, Brummel Sendaiju, Young Boysu, Malmöu, La Louviereu, Smartnom, Wildonu i Strassu, a sakupio je i tri nastupa za reprezentaciju Slovenije. 

Puno sam toga naučio od njega što se tiče nogometa, ali i svega izvan sporta, poput odnosa prema životu i obitelji. On je psiholog i trener. Poznaju ga i u Hrvatskoj, bio je u kombinacijama za Hajduk i druge klubove. Odličan čovjek i trener, o njemu mogu reći sve najbolje.

Mogu mu zahvaliti na svemu što je napravio za mene. Svaki put smo tijekom reprezentativne stanke imali osobne sastanke na kojima bismo rekli što mislimo o ekipi i što bismo promijenili. Šimundža bi iz svega toga izvukao ono što možemo popraviti.

Znali smo što moramo trpjeti zbog nogometa, ali nam je objasnio i da nogomet nije najvažnija stvar na svijetu. Sada smo suparnici: on vodi Maribor,  a ja sam u Celju. Često se vidimo na terenu, pozdravimo se i razgovaramo. Možda ćemo ponovo surađivati, tko zna.

Nedavno ga se povezivalo s Hajdukom, koji je u međuvremenu preuzeo Gennaro Gattuso, a otac mu je iz Splita. Bi li Šimundža bio dobra opcija za Hajduk u budućnosti?

Gattuso je svojom pojavom i nogometnim stavom dobar izbor Hajduka. Šimundža je isti tip, samo što njega nema toliko u javnosti. Obojica žele kontrolu, bez opuštanja, što Hajduku sigurno treba kako bi bio konkurentan. Šimundža je sigurno dobra opcija za Hajduk, čak sam i vjerovao da bi mogao postati njegov trener. Čim se pričalo o njemu, jasno je koliko vrijedi.

Kada ste osvojili titulu s Murom, pisalo se da biste mogli dobiti državljanstvo i postati reprezentativac Slovenije. Jeste li zaista razmišljali o tome ili je to bila samo glasina?

Pričalo se o tome, čekao se moj prvi korak. Rekao sam da mi je Slovenija dala puno toga. Da sam znao da Matjaž Kek želi da zaigram za Sloveniju, objeručke bih prihvatio. Time bih pokušao Sloveniji vratiti ono što mi je dala. Na kraju do toga nije došlo.

Iako situacija nije potpuno ista, može se usporediti s biatloncem Jakovom Fakom, koji je bio nezadovoljan uvjetima u hrvatskoj reprezentaciji, pa je otišao u slovensku. Pretrpio je zbog toga brojne uvrede. Ne biste li se bojali slične reakcije hrvatske javnosti da ste zaigrali za Sloveniju?

Nemam se čega bojati. Svakodnevno smo suočeni s kritikama. Da ih se bojim, ne bih otišao iz Mure u Celje. Brinem se za ono što radim na terenu. Ne znam koliko bi sportaša postojalo kada bi se brinuli o onome što se govori o njima. Svatko ide tamo gdje mu je bolje.

Igrat ću nogomet još četiri-pet godina i moram razmišljati što će biti nakon toga. Nikad nisam zaigrao za nogometnu reprezentaciju Hrvatske niti sam bio dio mlađih kategorija. Da jesam, sigurno bih imao drugačiji pogled. A kako nisam bio u planovima, ne znam čega bih se trebao bojati da sam zaigrao za Sloveniju.

Kako gledate na to da niste igrali za hrvatske reprezentacije, ali ni za hrvatske prvoligaše?

Ne osjećam gorčinu. Profesionalno sam počeo igrati s 24 godine, većina je dotad već napravila karijere. Svi znamo kakva je hrvatska reprezentacija. Žalim što nisam zaigrao ni u jednom hrvatskom klubu, ali nikome ništa ne zamjeram. Sam sam krojio svoju sudbinu. Bila bi mi čast igrati za hrvatskog prvoligaša. Nikad ne znaš, možda se dogodi.

Je li bilo konkretnih ponuda klubova iz SuperSport HNL-a?

Imao sam dosta kombinacija, ali nije se ostvarilo. Cilj mi je kad-tad zaigrati u hrvatskoj ligi. Kažu da je razinu iznad slovenske, pa bih htio probati. Imam 31 godinu, svašta se još može otvoriti.

Predsjednik Celja, Rus Valerij Kolotilo, u travnju je poručio da se nada kako bi sada bivši trener Damir Krznar mogao nagovoriti Luku Modrića da dođe u Celje. Je li to bio ozbiljan plan kluba? 

Bili smo iznenađeni tom pričom, dobio sam 20 poruka je li to istina. Da, bila je istina, Celje je poslalo ponudu za Luku, kao i za Oliviera Girouda i Marija Balotellija, koji je bio na korak do dolaska. Htjeli su dovesti nekoga od njih kako bi se saznalo za Celje.

Predsjednik Valerij je divna osoba, ima velike ambicije s klubom. Takve informacije su dodatan motiv igračima, žele mu pomoći kako bi Celje došlo na višu razinu.

Žan Karničnik jedan je od manje poznatih nogometaša koji je oduševio na Europskom prvenstvu. S obzirom na to da igrate s njim u Celju, recite o kakvom je braniču riječ?

Bili smo zajedno i u Muri, cimeri smo. Nisam iznenađen onime što je napravio na Euru, svjestan sam onoga što je sposoban napraviti. Imao je karijeru sličnu mojoj. Nevjerojatno je kako je narastao, također zahvaljujući Šimundži koji ga je vodio u Muri i Ludogorcu. Može igrati kao lijevi i desni bočni, stoper s trojicom u liniji ili bek u 3-5-2. Očekuje ga velik transfer.

Izbornik Slovenije Matjaž Kek iznimno je cijenjen u Hrvatskoj nakon što je s Rijekom osvojio hrvatsko prvenstvo i Kup. Kakav status ima među slovenskim nogometašima, analitičarima i navijačima?

Jako je cijenjen. Napravio je velike stvari s Rijekom i slovenskom reprezentacijom. Svjestan je kakvu reprezentaciju ima i koje su joj kvalitete. Iz toga je izašao dobar rezultat, koji će biti još bolji.

Slovenija ima Benjamina Šeška, Petra Stojanovića, Adama Gnezdu Čerina, Jaku Bijola, Timija Maxa Elšnika, a da ne govorim o Janu Oblaku ili o tome kakav je igrač Josip Iličić. Za puno se tih igrača nije čulo, a sad su na radaru velikih klubova.

Nabrojili ste sve te nogometaše, no je li nogomet uopće prvi sport Slovenije? Od ostalih se izdvajaju Tadej Pogačar, koji je osvojio Tour de France i, naravno, košarkaš Dallasa Luka Dončić.

Baš sam prije par dana, kada je Pogačar imao doček, pitao je li on najveći slovenski sportaš. Karničnik mi je rekao da nije. Ostao sam iznenađen. Karničnik je rekao da je to Dončić, iako u svakom sportu imaju nekoga na vrhunskoj razini. No, razina nogometa se diže iz godine u godinu.

Slovenski napadač Žan Vipotnik (22) prošle godine bio je često spominjan u kontekstu dolaska u Dinamo. Na kraju je završio u Bordeauxu, a sad se opet priča da ga žele Dinamo i Hajduk. Igrali ste protiv njega, opišite ga.

Dinamo i Hajduk trenutno nemaju takvog napadača. Nema ga, nema ga i onda odjednom postigne gol. Ima ogromne predispozicije, mlad je, bio je prvi strijelac slovenske lige u kojoj je s lakoćom zabijao. Bio je i član Bordeauxa, za koji je također zabijao u drugoj francuskoj ligi.

Nije ekstremno visok, ali je jak. On je napadač šesnaesterca, zna zabiti i podvaliti. Pitali su me suigrači je li on igrač za Dinamo. Teško je otići iz Maribora u Dinamo i odmah biti standardan. No, vjerujem da bi se prilagodio.

Ugovor s Celjem vrijedi Vam do kraja 2024. godine. Što nakon toga?

Dogovaramo se. Htio bih što prije znati. Imam opciju produljenja na još jednu sezonu, a klub je rekao da bi htio da produljimo suradnju. Imam 31 godinu i, ako bih produljivao, bilo bi to na par godina, a ne na jednu. Zadovoljni su sa mnom, samo da sam zdrav. Riješit ćemo to kroz idućih par tjedana.

Što se tiče budućnosti, prvi cilj je plasirati se u europsko natjecanje s Celjem, a onda ćemo vidjeti hoću li produljiti ugovor. Teško je govoriti unaprijed, znamo kako se sve može okrenuti u par minuta. Ne razmišljam previše unaprijed. Poznat sam po tome što svaki trening idem 100 posto. Idem iz treninga u trening. Do zime ostajem, a poslije ćemo vidjeti što će biti.