Foto: Hina

U SUSRETU 34. kola Prve hrvatske nogometne lige Hajduk je pred četiri tisuće gledatelja na Poljudu rezultatom 1:1 remizirao protiv Lokomotive. Goste je u vodstvo doveo Jan Doležal u 37. minuti, dok je konačni rezultat dvije minute prije isteka regularnog vremena postavio Hamza Barry.

Ovim iznenađujućim posrtajem Bijeli ne samo da su bacili sjenu na sjajne nastupe tijekom travnja i onih pet uzastopnih prvenstvenih pobjeda, nego su istovremeno sasvim zakomplicirali borbu za treće mjesto HNL-a, i to u trenucima kada im je Osijek remijem protiv Cibalije uvelike olakšao posao.

Trideseti jubilarni bod koji je Lokomotiva otkinula Hajduku

Iako je to više besmisleno ponavljati, nemoguće se osvrnuti na 25. jubilarni prvenstveni dvoboj ovih dviju momčadi, a pritom ne dodati kako je svaki novi susret Hajduka i druge momčadi Dinama, kako je od milja nazivaju, velika pljuska svim ljubiteljima nogometa u Hrvatskoj. 

Jer dok su tijekom osam prvoligaških sezona Lokosi protiv Dinama osvojili svega bod, Hajduku su ukupno uzeli čak 30, prosječno četiri po sezoni. Ako još uopće postoji netko tko ima hrabrosti tvrditi da je Lokomotiva samostalan i neovisan klub, dovoljno je reći kako je i nakon svih prosvjeda u rosteru Lokomotive trenutno osam igrača Modrih na posudbi.

Lokosi na Poljudu potvrdili da slavlje protiv Rijeke nije bilo slučajno

S obzirom na to da se na ovu temu već napisalo tisuće članaka, okrenut ćemo se susretu na Poljudu, gdje je ta ista Lokomotiva odigrala još jednu vrlo dobru utakmicu, pokazavši da nedavno slavlje protiv Riječana nije bilo slučajno. Istovremeno, Hajduk je ponovo bio jako loš, čak lošiji nego na Rujevici.

Da, treba priznati kako je Carrillu nedostajalo nekoliko važnih igrača, prije svega Tudor, Erceg i Ohandza te dodati kako je zahtjevni derbi protiv Rijeke nedvojbeno ostavio i psihičke i fizičke tragove na njegovim igračima, međutim sve to ne može biti opravdanje za jednu ovako blijedu i bezidejnu partiju.

Nema opravdanja za novu blijedu partiju Splićana

Prije svega desetak dana, nakon briljantne pobjede protiv Osijeka i jedne prave sportske fešte, zaključio sam kako se nogomet napokon vratio na Poljud, ali i dodao kako treba biti vrlo oprezan s prognozama o dometima ovog Hajduka. Ispostavilo se kako Bijeli još ipak nisu čvrsto stali na noge i očigledno je kako Španjolca očekuje još jako puno posla.

Moram reći da mi se osobno sviđa nogometna ideja Joana Carrilla, za razliku od brojnih prijašnjih trenera koji su tupili o napadačkoj, hajdučkoj igri kao svojoj misli vodilji, a potom igrali tvrdo i neatraktivno, Španjolac je prvi strateg koji uistinu slijedi svoje postulate.

Ofenzivnijeg i riskantnije postavljenog Hajduka nismo gledati više od desetljeća

Nikada posljednjih deset, a možda i više godina, nisam vidio Hajdukovu zadnju liniju tako konstantno visoko postavljenu. U pojedinim trenucima, čak i kada loptu nemaju u posjedu, ta četvorka stoji gotovo blizu centra, kao da se radi o Alvesu, Puyolu, Piqueu, Albi, a ne o Ismajliju, Nižiću, Terzievu i Memolli.

Fina je to ideja, tako Carrillo želi osigurati veliki posjed lopte i konstantni pritisak na protivničkoj polovici, međutim dok se jednog dana te ofsajd zamke ne uigraju do najsitnijeg detalja, jednostavno smo prisiljeni gledati smiješne situacije u kojima na iole bolju dubinsku loptu, protivnički napadači idu sami na Dantea Stipicu.

Bijeli opet upali u crnu rupu: ni 45 minuta s igračem više nije bilo dovoljno za preokret

No čak i s tako visoko postavljenom obranom, Hajduk nije imao ništa drastičnije veći posjed lopte no Lokomotiva niti je upisao ikakve ozbiljnije udarce na gol. Dapače, sasvim su podjednaki u toj kategoriji. Posebice je to nevjerojatno kad se uzme u obzir da su Bijeli nakon isključenja Bočkaja cijelo poluvrijeme igrali s igračem više.

Postavlja se pitanje zašto španjolski strateg forsira tako ofenzivnu i riskantnu igru, kada ni s igračem više Lokosima nije kombinatorikom uspio stvoriti tri izrazite šanse za gol. Dojam je da tako samo stvara veliki pritisak svojim obrambenim igračima koji su konstantno u panici od neke zalutale lopte u prostor i igrača iz drugog plana kojeg ne mogu vidjeti.

Carrillo je očigledno uvjeren da može nešto napraviti s ovom momčadi

Usprkos svemu, dojam je kako je Joan Carrillo na dobrom tragu i kako bi jednom kad na ljetnim pripremama dodatno uigra linije, Hajduk zaista mogao dobro izgledati. Visoko postavljena obrana, presing odmah po izgubljenoj lopti, sve su to mehanizmi koji zahtijevaju jako puno od igrača, ali koji nedvojbeno obogaćuju nogometnu igru.

Španjolac bi vrlo lako mogao odustati od svoje ideje i kao njegovi prethodnici prilagoditi igru kvaliteti nogometaša koje posjeduje. Međutim, on je za sada tvrdoglav i to je dobro jer znači da je uvjeren da može nešto napraviti pa makar ga to na koncu koštalo posla. Takvi su i treneri i ljudi na cijeni...