"ZAGREB nije i ne može biti siguran grad, sve dok statistika govori jedno, a živi ljudi na svojoj koži osjećaju drugo", riječi su dr. Renata Matića, uglednog sociologa, s kojim su se složili svi sudionici danas održanog okruglog stola Udruge hrvatskih menadžera sigurnosti, na kojem se raspravljalo o temi "Je li Zagreb dovoljno siguran grad?".

Moderator okruglog stola bio je gospodin Alen Ostojić, predsjednik Udruge hrvatskih menadžera sigurnosti, a u raspravi su osim dr. Matića sudjelovali i Mihael Varga, zamjenik načelnika Policijske uprave zagrebačke, Robert Pažitka, predsjednik Udruge tehničke zaštite Saveza udruga Hrvatski ceh zaštitara (SUHCZ) te Miroslav Petrović, član Upravnog odbora Udruge tjelesne zaštite SUHCZ.

Iako su u raspravi trebali sudjelovati i psihijatar Vladimir Gruden te predstavnici Grada Zagreba, oni se na sastanku nisu pojavili. Alen Ostojić je okupljenima rekao kako je u ured gradonačelnika Milana Bandića poziv odaslao još prije 20 dana i kako mu je tada obećano da će netko od predstavnika Grada sudjelovati na sastanku, no dano obećanje očito nije ispunjeno.

"Nasilje i kriminal su unosna djelatnost"

Dr. Matić je nakon uvodne teze o tome da Zagreb nije siguran grad rekao kako uzroke nasilja treba tražiti u društvu te kako se gradske vlasti zasigurno ne bi složile s njegovom ocjenom sigurnosti "jer je njihov posao uvjeravati građane da je Zagreb siguran".

"U hrvatskom društvu se nasilje i kriminal mogu promatrati kao unosna djelatnost. Mladi na to gledaju kao na alternativni put i nešto što se isplati", rekao je dr. Matić te napomenuo kako se kao opravdanja za one koji se ne ponašaju društveno prihvatljivo ne mogu koristiti mladost, teško djetinjstvo, razne traume, nacionalnost i slično.

Dodao je i kako se mladi svakodnevno susreću sa slučajevima onih "čije je bogatstvo stečeno na, blago rečeno, sumnjiv način, ratnim profiterima i njima sličnima". Upozorio je kako je "kontinuitet između loših postupaka i dobrih posljedica postignut" pa to drastično povećava pojavu takvog lošeg ponašanja kod mladih. Odgovornom dr. Matić smatra i Vladu: "Svaka Vlada kad dođe na vlast bjanko potpiše sve ono što će se dogoditi za vrijeme njenog mandata te je za to odgovorna".

"Lošiji bolje prolaze"

Mihael Varga se uglavnom složio sa stavovima koje je iznio dr. Matić te je rekao kako je problem društveno neprihvatljivog ponašanja mladih prije svega vezan uz sve one koji trebaju voditi brigu o njima - roditelje, društvo, institucije.

"Stavljamo ih pred izbor školovanje i biti dobar i uzoran, dok s druge strane, što si zločestiji i lošiji, to ostvaruješ veću materijalnu korist", objasnio je Varga stanje u društvu koje je opisao kao "ne baš neku alternativu, jer lošiji bolje prolaze". Dodao je i kako je policija prije svega državno tijelo represije, no obavlja i niz preventivnih aktivnosti.

Tijekom diskusije koju su potom poveli Varga i Matić, raspravljalo se o "uglavnom dobroj" suradnji građana i policije. Varga je naveo kako je, prema statistici, stopa kriminaliteta u Zagrebu u opadanju, ali se složio s Matićem te rekao kako "apsolutna sigurnost definitivno ne postoji". Dodao je i kako se broj kaznenih djela smanjuje, no ona su sve teža.

Prema Varginim riječima, razbojnici su sve mlađe dobe i često ovisnici o narkoticima, a razbojstva su usmjerena na tvrtke koje posluju gotovim novcem, poput kladionica. Kao drugu skupinu Varga je izdvojio "provalnike profesionalce", koji se sustavno i organizirano bave provalama u domove.

Sitnice koje tjeraju lopove i glupave poruke na telefonskoj sekretarici

Alen Ostojić se osvrnuo na rezultate istraživanja koje je ukazalo na neke sitnice koje mogu spriječiti provalnika u njegovom naumu - npr. ostavljanje upaljenog svjetla u stanu, dodatna brava, pas, dodatna vanjska rasvjeta, protuprovalni alarm.

To je Vargu podsjetilo na "glupave poruke" kakve građani vole ostavljati na svojoj telefonskoj sekretarici, poput "Nismo doma, vraćamo se tad i tad", što ih čini lakom metom za provalnike. Rekao je i kako su najugroženije gradske četvrti Donji Grad, Črnomerec, Trešnjevka i Maksimir.

Varga se požalio i na nedostatak policijskih službenika te rekao da ih, prema sadašnjem ustroju, samo u PU zagrebačkoj nedostaje oko 750.

"Dnevno 800 do 900 poziva na 92"

"Na broj 92 dnevno stigne, u prosjeku, 800 do 900 poziva", rekao je Varga te pritom napomenuo kako mnogi od tih poziva ni nemaju veze s policijom. "Građani su skloni principu - kad god ne znam što ću, pozvat ću policiju pa će ona nešto napraviti. Drugi je primjer toga kad građani zovu vatrogasce da skinu mačku s drveta, a vatrogasci im kažu - zovite policiju pa neka ona zove nas", pojasnio je, dodajući kako dojavljivanje polako preuzima Centar 112.

Među govornicima se povela i diskusija o stanju sigurnosti pa je na upit imaju li pravo na sigurnost svi ili samo bogati, dr. Matić rekao: "Jadno je to društvo u kojem se pravo dijeli po moći i bogatstvu. Zanemarili smo društvenu svijest, svijest onih koji su zaboravljeni, a mogu dati najviše od sebe", a kao primjer je naveo branitelje i nezaposlene.

"Videonadzor bitno smanjuje stopu kriminaliteta"

Robert Pažitka je u svom izlaganju rekao kako je u Zagrebu registrirano čak 108 tvrtki za tjelesnu i tehničku zaštitu, dok ih na području cijele Hrvatske ima 239.

Od toga ih je u Zagrebu 58 za tjelesnu zaštitu, a 50 za tehničku zaštitu. U Hrvatskoj taj omjer iznosi 144 za tjelesnu zaštitu i 95 za tehničku zaštitu.

Pažitka je naveo i primjer dva, gotovo identična, engleska gradića, u kojima je prije šest godina započelo istraživanje korisnosti video nadzora. U prvom gradiću, u kojem su postavljene nadzorne kamere, u šest godina je stopa kriminaliteta pala za 39 posto. U drugom, gdje video nadzor nije postavljen, stopa kriminaliteta je lagano porasla.

Varga je uvođenje tehničke zaštite opisao riječima "koliko para, toliko muzike". Naime, kako je pojasnio, sigurnost koja se pruža prvenstveno ovisi o kvaliteti zaštite. Rekao je i kako je video nadzor od velike pomoći policiji u rješavanju slučajeva. Kao primjer pokrivenosti video nadzorom naveo je London, gdje je, prema njegovim riječima, postavljeno oko dva milijuna nadzornih kamera te "ne postoji više od 30 sekundi da niste pod sustavom video nadzora".

"Veliki Brat na gradskim ulicama"

Među sugovornicima se povela i rasprava o tome koliko je video nadzor pitanje sigurnosti, a koliko narušavanje privatnosti pa su se dotakli i "sindroma Velikog Brata".

Pažitka je rekao kako sigurnosnog straha nema, jer nitko ne zuri u tisuće monitora i ne nadzire tako svaki kutak. Uostalom, snimljeni materijal, prema njegovim riječima, ne pregledava nitko niti ga se čuva. Prema zakonu je određeno da se jedino snimke iz novčarskih institucija moraju čuvati najmanje sedam dana, ali i te se materijale, kako je pojasnio, pregledava samo ukoliko se nešto dogodi.

Pažitka je upozorio građane i na to kako su zaštitni alarmi dostupniji nego što se čini - prosječni alarm košta između 2,5 i 3,5 tisuće kuna. "Još nigdje nikad nisam vidio da je lopov nastavio krasti kad je zasvirao alarm", dodao je.

"Zagreb je dovoljno siguran grad"

Miroslav Petrović je rekao kako se uvode sve stroži kriteriji za primanje u redove zaštitara i čuvara. U Hrvatskoj je prijavljeno oko 20.000 zaštitara i čuvara, od čega ih je u Zagrebu 8.000. Napomenuo je i kako je uloga privatne zaštite prevencija, a ne represija.

Sudionici okruglog stola na kraju sastanka izvukli su nekoliko zaključaka: "Apsolutne sigurnosti nema, a Zagreb je dovoljno siguran grad, iako može biti i još sigurniji".

Naveli su i kako je pred građane stavljan velik izbor preventivnih mjera. Varga se osvrnuo i na veliku važnost medija, na kojima je velika uloga u edukaciji građana o ovim temama.

Za kraj je Varga ispričao jednu sigurnosnu anegdotu koja mu se u siječnju dogodila u Norveškoj, kada se zaputio na Europsko prvenstvo u rukometu: "Vozač koji je vozio naš autobus napravio je banalni prometni prekršaj, kakvi su u Zagrebu normala. U roku od 10 minuta su ga nazvali iz njegove tvrtke i rekli mu neka napiše izvještaj te je kažnjen zbog pokušaja počinjenja prometnog prekršaja".

Foto i tekst: I.M.