KRAJEM 1980-ih, Opus Dei, tajnovita i ultrakonzervativna katolička organizacija, obećala je Andrei Martínez (12) bijeg iz siromaštva u ruralnoj Argentini. Rekli su joj da će u njihovoj školi steći obrazovanje i dobiti prilike u životu, piše Guardian. "Rekli su mi da ću učiti i napredovati. Mislila sam da ću obrazovanjem kasnije moći pomoći svojoj obitelji", kaže Martínez, danas 50-godišnjakinja.

Prvo što je Opus Dei dao 12-godišnjoj Andrei Martínez bila je ružičasta haljina. Drugo, raspored koji je u minutu određivao svaki njezin zadatak tijekom dana. A kad je imala 16 godina dobila je cilicij, metalni lanac s bodljama koji se nosi oko bedra i bič.

Martínez je, s desecima drugih žena u Argentini, optužila Opus Dei, koji djeluje u više od 70 zemalja, a najjaču prisutnost ima u Španjolskoj, Italiji i Latinskoj Americi, da ih je još kao djecu i adolescentice prisilio na život u kućnom ropstvu.

Radile su i do 12 sati dnevno

Kažu da su bile prisiljene raditi i do 12 sati dnevno, kuhajući i čisteći za članove elite bez ikakve naknade. Također tvrde da su bile podvrgnute strogoj kontroli, njihova su pisma bila cenzurirana, a bilo im je zabranjeno čitati išta osim dječjih knjiga i vjerskih tekstova. Kad su naposljetku pobjegle, ostale su bez novca, odjeće i bilo kakvih kvalifikacija.

"Rekli su da za mene nema druge opcije. Bila sam previše siromašna, nisam imala muškarca za udaju... Ako se ne pridružim, moja će obitelj biti osuđena na pakao", rekla je Andrea Martínez.

Nakon dvogodišnje istrage, argentinsko savezno tužiteljstvo preuzelo je njihov slučaj i optužilo visoke čelnike Opus Deija u Južnoj Americi da su nadgledali izrabljivanje i trgovinu djevojčicama, adolescenticama i ženama u razdoblju od 1972. do 2015. godine. Izvješće tužitelja sada je predano sucu, koji će odlučiti hoće li slučaj ići na suđenje. Opus Dei je kategorički odbacio optužbe i tvrdi da su potpuno izvučene iz konteksta.

"Tvrdili su da ću imati priliku učiti i putovati"

Tužitelji tvrde da je Opus Dei (Božje djelo, na latinskom) uspostavio strukturu posvećenu regrutiranju djevojčica iz siromašnih seoskih obitelji, pri čemu su, kako kažu, iskoristili njihovu krajnju ranjivost. "Vodili smo miran, religiozan život", kaže Carrero. "Moj otac je bio radnik, a majka domaćica.

Opus Dei je rekao da ću, ako dođem u njihovu školu, učiti o hotelijerstvu i da ću imati priliku putovati. Bila sam uzbuđena, ali nisu me tamo odveli da učim, nego da radim", kaže Carrero.

Škola u koju su poslali Martínez bila je udaljena nekoliko sati od kuće njezinih roditelja. Sjeća se da su je odmah po dolasku uposlili, s desecima druge djece. "Mama je otišla, a ja sam dobila svoj raspored. Radile smo devet sati dnevno, sedam dana u tjednu, perući odjeću i pripremajući hranu za visoke muške članove. Imale smo samo tri sata škole dnevno", prisjeća se.

"Bila sam odsječena od vanjskog svijeta"

Žene kažu da je organizacija uspjela u svom naumu jer su djevojčice držali u izolaciji i pokornosti, smjele su uputiti samo jedan telefonski poziv i napisati jedno pismo kući mjesečno. "Od samog početka govorili su mi da ništa ne smijem reći roditeljima o Opus Deiju ni o onome što se događa. Uvijek su nas učili da moramo biti poslušne i pokorne", kaže ona.

"Slali bi moja pisma samo ako bi procijenili da je ono što sam napisala prihvatljivo. Bila sam odsječena od vanjskog svijeta", dodaje. Sebastián Sal, odvjetnik žena, tvrdi da su takozvane strukovne škole bile rasadnik za Opus Dei. "Pokušavali su ih zadržati kao malu djecu", kaže Sal. "Sve to opravdavaju riječima da je to bila Božja odluka", dodao je.

Nakon četiri godine provedene u toj školi, Martínez kaže da su je prisilili da postane kućna pomoćnica za Opus Dei, posvećena kuhanju i čišćenju za svećenike i starije članove, uz obavezan celibat.

"Nisam smjela otići na bakin sprovod"

Nakon toga, kaže Martínez, posao joj se povećao na više od 12 sati dnevno, a kao pokoru su joj dali cilicij koji je morala nositi oko gornjeg dijela bedra dva sata dnevno te mali bič od užeta kojim se trebala bičevati dok se moli. "Jedino što smo smjele čitati bile su dječje knjige ili vjerski tekstovi. Škole više nije bilo. Bila sam zarobljena", kaže ona.

Dodaje da je svaki detalj njezina života bio pod kontrolom, od odjeće do posjeta roditeljima. "Nisam smjela provesti Božić s obitelji ni otići na bakin sprovod. Često bi odbijali naše molbe govoreći nam da to prinesemo kao žrtvu Bogu. Korištenjem Boga kao izgovora, iskorištavali su nas", rekla je.

Carrero, kao i ostale žene, kaže da su je redovito premještali iz jedne rezidencije u drugu, za što vjeruje da je bilo namjerno, kako bi se spriječilo stvaranje bliskih prijateljstava. "Premještali su me mnogo puta iz grada u grad, iz zemlje u zemlju. Paragvaj, Urugvaj, bez mog pristanka", kaže.

"Nisam znala kako razgovarati s ljudima"

Martínez kaže da je provela deset godina u Opus Deiju prije nego što je pobjegla. Kad je otišla, imala je samo 10 pezosa (nekoliko dolara), nije imala običnu odjeću i otkrila je da svjedodžbe koje je dobila od Opus Deija nigdje ne vrijede. "Nikad nisam primila plaću. Nisam znala kako se koristi novac, kako razgovarati s ljudima. Imala sam 23 godine, a ponašala sam se kao dijete od 12", kaže.

Argentinsko tužiteljstvo navodi da su najmanje 43 žene, većinom djevojčice i adolescentice, bile izložene životnim uvjetima usporedivima s ropstvom, bile su zarobljene u ciklusu izrabljivanja i zlostavljanja. Tužitelji tvrde da su im poštene naknade i osnovna prava bila uskraćena, sve pod izlikom posvećenja i duhovnog spasenja. Zatražili su da se četvero bivših čelnika Opus Deija u Argentini pozove na ispitivanje.

Opus Dei poriče opužbe

U izjavi objavljenoj na svojoj internetskoj stranici, Opus Dei navodi da su argentinske vlasti odobrile škole i i da su optužbe o tome da su djevojčice bile prisiljene pridružiti se organizaciji uz obećanja o obrazovanju lažne i obmanjujuće. Navode i da su "duhovni poziv" pomoćnice slobodno birale te da nije bilo prepreka za odlazak.

Kažu da su pomoćnice morale više puta tijekom godina potvrditi svoju želju za članstvom. Također tvrde da su žene primale naknadu za svoj rad. Žene su kritizirale reakciju katoličke organizacije. Traže financijsku odštetu, priznanje svoje patnje i službenu ispriku. "Želimo da priznaju što su učinili i preuzmu odgovornost za posljedice", kaže Martínez.

Danas Martínez studira psihologiju, dok je Delgado nedavno završila srednju školu. "Samo 40 godina kasnije", kaže uz osmijeh. Carrero se udala i ima kćer tinejdžericu. Kaže da joj je susret s ostale 42 žene donio mir. "Napokon sam slobodna", izjavila je.