U JAPANU i Južnoj Koreji raste zabrinutost zbog pouzdanosti američkih sigurnosnih jamstava, koja su desetljećima temelj obrane tih zemalja. Dolazak Donalda Trumpa na vlast i njegova tvrda retorika prema tradicionalnim saveznicima dodatno je potaknula rasprave u Tokiju i Seulu – uključujući i one o mogućnosti nuklearnog naoružanja.

"Plan B je nuklearno oružje"

Japanska zastupnica Rui Matsukawa, bivša zamjenica ministra obrane i članica utjecajnog odbora za sigurnost vladajuće Liberalno-demokratske stranke, kaže da se američka prisutnost više ne može uzimati zdravo za gotovo. "Trump je nepredvidiv, što je možda njegova snaga, ali mi uvijek moramo imati Plan B. Plan B je možda ići na neovisnu obranu, pa čak i na nuklearno oružje", rekla je u razgovoru za Reuters.

Trumpov povratak u Bijelu kuću uzdrmao je povjerenje i u Južnoj Koreji. Istraživanja pokazuju da čak tri četvrtine građana podržava ideju razvoja vlastitog atomskog arsenala.

Iako novi predsjednik Lee Jae Myung odbacuje takvu opciju, čak i u njegovoj Demokratskoj stranci raste broj onih koji smatraju da bi zemlja trebala zadržati mogućnost brzog razvoja nuklearnog oružja ako se američka zaštita pokaže nesigurnom.

Japan ruši stare tabue

U Japanu, zemlji koja je doživjela užas atomskih bombi u Hirošimi i Nagasakiju, podrška javnosti razvoju nuklearnog oružja i dalje je manja nego u Koreji – no raste. Više anketa pokazuje spremnost građana da se preispitaju tzv. "Tri nenuklearna načela" iz 1967. godine, prema kojima Japan ne smije proizvoditi, posjedovati ni dopuštati stacioniranje nuklearnog oružja na svom tlu.

Reutersovi sugovornici među japanskim zastupnicima, dužnosnicima i bivšim vojnim zapovjednicima kažu da postoji sve veća spremnost da se ta načela reinterpretiraju. To bi otvorilo mogućnost da se američko nuklearno oružje privremeno stacionira u Japanu, po uzoru na NATO-ov sustav "nuklearnog dijeljenja".

Potres u savezništvima

Sumnje u američku pouzdanost nisu počele s Trumpom. Još za Baracka Obame japanski političari su sumnjali u odlučnost Washingtona kad nije reagirao na kinesku gradnju umjetnih otoka u Južnom kineskom moru. Za Joea Bidena zabrinulo ih je to što se SAD, iz straha od eskalacije, oprezno odnosio prema isporuci oružja Ukrajini.

Sada, s Trumpom, nervoza je eksplodirala. Njegovi sporovi s NATO-om, trgovinski rat i carine koje su najviše pogodile američke saveznike, pa čak i spominjanje mogućnosti da se Kanada pripoji SAD-u, duboko su uznemirili Tokio i Seul.

Kina i Sjeverna Koreja kao prijetnje

Na istočnom Pacifiku prijetnje samo rastu. Kina ubrzano širi svoj nuklearni arsenal i prema američkim procjenama mogla bi do 2030. imati više od 1000 bojevih glava. Sjeverna Koreja nastavlja testirati nove rakete i razvija sofisticiranije sustave za nošenje nuklearnog oružja.

Japanski i južnokorejski stručnjaci zato sve češće govore o "nuklearnoj latenciji" – posjedovanju znanja, materijala i tehnologije za brzu izgradnju oružja ako bi to bilo nužno.

Japan već ima 45 tona plutonija kao nusproizvod svog nuklearnog energetskog programa te napredne raketne tehnologije, što ga čini tzv. državom na nuklearnom pragu. Stručnjaci procjenjuju da bi u slučaju krize mogao izgraditi bombu za nekoliko mjeseci.

Prekretnica u Hirošimi

Rastuće raspoloženje za nuklearno odvraćanje posebno zabrinjava preživjele iz Hirošime i Nagasakija. "Samo zato što smo pod američkim nuklearnim kišobranom ne znači da smo sigurni. Ako se nuklearno oružje upotrijebi, sve je gotovo", rekao je Kunihiko Sakuma, koji je kao beba preživio atomsku eksploziju u Hirošimi.

Ipak, mlađe generacije u Japanu sve se manje identificiraju s iskustvima preživjelih. Ankete pokazuju da trećina mladih u Hirošimi i okolici više ne želi slušati svjedočanstva tzv. hibakusha, smatrajući ih previše potresnima.

Hoće li se promijeniti poredak u Aziji?

Iako vlade Japana i Južne Koreje tvrde da ostaju posvećene nenuklearnom statusu i savezu s SAD-om, Trumpova nepredvidivost otvorila je vrata nezamislivim raspravama.

Za Tokio i Seul, koji su desetljećima oslanjali sigurnost na američki kišobran, pitanje je može li se taj model održati u doba kad američki predsjednik pokazuje sve manju volju da brani saveznike bezuvjetno.