ROMAN Imre Kertesza "Čovjek bez sudbine", djelo za koje je autor 2002. nagrađen Nobelovom nagradom za književnost, objavljen je i na hrvatskom jeziku, izvijestio je danas izdavač romana nakladnička kuća "Fraktura" iz Ivanca.

Roman "Čovjek bez sudbine" kroz perspektivu mađarskog dječaka Židova progovara o teškom iskustvu holokausta u koncentracijskim logorima Auschwitz i Buchenwald. Roman je prevela Xenia Detoni.

Književni krugovi drže da je to najradikalniji od sviju romana s temom pogroma Židova za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, među ostalim, zbog nevinog tona pripovjedača koji deportaciju opisuje kao izlet u nepoznato, na kojem on, poput dobrog učenika koji želi stvari obaviti najbolje što može, prihvaća logiku logora.

Prigodom primitka Nobelove nagrade, Kertesz je rekao da takav roman vjerojatno ne bi bio u stanju napisati da je živio na Zapadu, u slobodnom društvu, a ne u diktaturi u Mađarskoj šezdesetih, ali da bi ipak nastojao dokučiti istinu.

Imre Kertesz (Budimpešta, 1929.) bio je deportiran u Auschwitz 1944., a nakon toga u Buchenwald gdje je dočekao oslobođenje. Po završetku Drugog svjetskog rata vraća se u Budimpeštu gdje radi kao novinar, te kao neovisan pisac i prevoditelj. Svoj najvažniji roman o vlastitom stradanju, o holokaustu, i sudbini čovjeka u beznadnom svijetu "Čovjek bez sudbine" ("Sorstalansag") počinje pisati 1960., a objavljuje ga tek 1975.

Roman je ostao bez ikakva odjeka u Mađarskoj, o čemu je Kertesz napisao roman "Fijasko" (1988.). Treći dio njegove trilogije o stradanju Židova je roman "Kadiš za nerođeno dijete".

Kertesz je dobitnik Književne nagrade Brandenburga, Leipziške književne nagrade, Herderove nagrade, Ehrenpreis Robert-Bosch-Stiftunga i Hans Sahl-Preis.

"Fraktura" je ovih dana objavila i roman "Putnikova smrt", prvi krimić za odrasle, pisca za djecu Hrvoja Kovačevića (Požega, 1966). Roman, na humorističan način govori o piscu u neobičnom kontekstu mafijaških obračuna na zagrebačkim ulicama.