TRINAESTOG ožujka stupio je na snagu novi Pravilnik o uvjetima za određivanje područja na kojemu ce se osnivati ljekarne, objavljen u Narodnim novinama 26, 5. ožujka. Novi pravilnik donosi promijenjene uvjete za otvaranje ljekarni i pokušaj je, kako kaže predsjednik Hrvatske ljekarničke komore Mate Portolan, primjene principa "jedan ljekarnik-jedna ljekarne" na zakonodavnu oblast. Pravilnik plastično prikazuje neke od gorućih problema koji danas postoje u Hrvatskom ljekarništvu, a koji se ne rješavaju.

Najbitnija promjena u novom pravilniku jest demografski kriterij, po kojem je ljekarnu prije moglo otvoriti na području od 5000 stanovnika, dok je sad uvjet za otvaranje ljekarne 3000 osiguranika HZZO-a. 3000 osiguranika za prvu ljekarnu na području, daljnjih 5000 za drugu.

"Ovaj pravilnik je korak naprijed u kvalitetnijem reguliranju postupka otvaranja ljekarni na koji je Komora imala  primjedbi i koje je MZ u ovom pravilniku uvažilo", kaže Portolan, i dodaje: "Broj osiguranika prema mjestu stanovanja je podatak koji ne odstupa od podatka o stvarnom broju stanovnika u jednom gradu ili općini, i njime se želi preciznije utvrditi točan podatak jer smo do sada imali problema sa preciznim utvrđivanjem ovog broja. Naime podatke je dostavljala županija temeljem podataka MUP-a, ali su ti podaci često odstupali od stvarnih, većina članova Komore je izražavala nezadovoljstvo tim stanjem. Očekujemo da će ovaj podatak bolje odgovarati stvarnom stanju".

Dosadašnje "reguliranje postupaka otvaranja", inače, imalo je za posljedicu da diljem Hrvatske imate područja od nekoliko desetaka kilometara na kojima nema ljekarni. Dosadašnje "reguliranje postupaka otvaranja ljekarni", također, pri čemu ljekarna koja se otvara, osim što se mora pokoriti Pravilniku, mora dobiti pozitivno mišljenje HLJK i HZZO-a, da bi na kraju odobrenje za otvaranjem dalo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi , doveo je do toga da stručni nadzor u ljekarnama otkrije da u ljekarnama nije prisutan magistar farmacije, a da te ljekarne i dalje rade do današnjeg dana.

Dosadašnje "reguliranje postupaka otvaranja ljekarni" osiguralo je i to da u velikim hrvatskim gradovima ne možete naći ljekarnu u svakom kvartu, osim ako živite u Zagrebu, za koji očigledno vrijede drukčija pravila, još iz vremena kad su zagrebačke ljekarne prebačene u Zagreb Holding.

Unatoč očiglednim problemima koji se nalaze u hrvatskom ljekarništvu, i koji se iz dana u dan ocrtavaju na kvaliteti usluge koja se pruža pacijentima, svaka nova regulacija čini se kao da samo ide ka daljnjem zatvaranju tržišta. Umjesto da se tržište oslobodi i da se pojača zakonska i stručna regulativa, koja bi osigurala jednostavan model po kojem bi natjecanje iskorijenilo one ljekarne koje posluju neregularno, ustraje se na ovakvom polukoncesijskom modelu, koji Hrvatsku, ako je za vjerovati Portolanu, "štiti od velikih lanaca".

"Povećanjem broja ljekarni povećali bi se dostupnost ali samo u velikim gradovima dok bi ruralna područja bila oštećena. Došlo bi do stvaranja velikih lanaca odnosno monopola a tim se smanjuje konkurentnost", kaže Portolan, predviđajući ključnu činjenicu. Naime, floskula o krupnom kapitalu koji namjerava uništiti Hrvatsku previše je puta spomenuta a da bi joj netko više ozbiljno vjerovao. Također, u Švicarskoj, koja je prešla na liberalizirano tržište, se deregulacijom tržišta pootvaralo ljekarni i u ruralnim sredinama dok su se poneke stare ljekarne u samom središtu grada zatvorile. Uostalom, ako je državni interes, kao i interes samih građana za ljekarnom, postoje i drugi modaliteti kojima se potpomaže otvaranje ljekarni tamo gdje ima potrebe. Priče o tome kako bi otvaranjem tržišta sve ljekarne navalile an središta gradova ne pije vodu, budući da je logično da će netko otvoriti ljekarnu tamo gdje će njome zarađivati. Odnosno, svaki pametan ljekarnik će rađe otvoriti ljekarnu u selu u kojem ljekarne nema, nego u gradskoj ulici u kojoj ima još tri ljekarne.

Liberalizacija tržišta ni u kom slučaju ne vodi prema monopolu velikih lanaca, nego sadašnji sustav osigurava monopol u kojeg praktički ravnomjerno osiguravaju HLJK, HZZO i MZSS.  
I sada se prosječan korisnik ljekarničke skrbi u RH mora zapitati što mu bolje zvuči - fiktivni monopol liberaliziranog tržišta, spojen sa zakonskim regulativama koje bi garantirale da ljekarne koje ne rade ispravno neće moći nastaviti raditi, ili realni monopol tri institucije i pripadajućih interesnih grupa koji omogućava ljekarnama koje ne rade ispravno da nastave raditi?

Kad smo već kod toga, na hrvatskom ljekarničkom tržištu je od 924 ljekarne njih 318 u privatnim ljekarničkim lancima, 219 u vlasništvu županija ili gradova (dakle, također u lancima), 179 privatnih i 145 ljekarni u zakupu. Tako da je teško govoriti o tome kako Hrvatskoj prijeti neka bitna opasnost od ljekarničkih lanaca, jer većina ljekarni i jest u ljekarničkim lancima, a vidjeli smo kako se propusti u ljekarnama ne sankcioniraju.

Neka bude jasno, u Hrvatskoj trenutno postoje ljekarnički lanci, u Hrvatskoj bez odobrenja HLJK, HZZO i MZSS ne možete otvoriti ljekarnu, a Mato Portolan priča o tome kako se Komora zalaže za princip "jedan ljekarnik-jedna ljekarna". Taj princip je fraza kojom se prikriva ono što se u Hrvatskoj stvarno radi, a to je državno i institucijsko omogućavanje postojećeg monopola.

Novi pravilnik samo je jedan u velikom nizu koraka pri tome, a što je najgore, taj pravilnik kao referentnu točku uzima osiguranike HZZO-a? Preko HZZO-a ide malo više od 60% poslovanja ljekarni. Što je s ostalima? Ne zaslužuju li i ostali korisnici zdravstvene skrbi u Hrvatskoj, koji nisu osiguranici HZZO-a, također zdravstvenu zaštitu? I to kvalitetnu zdravstvenu zaštitu? Naravno da zaslužuju, reći će vam svatko tko sudjeluje u izradi monopolističkih zakona u hrvatskom ljekarništvu.

3000 osiguranika HZZO-a zahtijeva najmanje dva liječnika. Pretpostavimo da jedna ljekarna ima dva magistra farmacije, koji se na tih 3000 osiguranika HZZO-a moraju dnevno nositi barem sa 100 recepata. Koliko će ljudi ti magistri moći uslužiti kvalitetno? Neće moći, nego će im se usluga, kao što to već jest slučaj, svesti na "sljedeći, molim!".

No, pretpostavimo da se čak i sve to može provući. No, tko će garantirati da će ljekarne raditi ispravno? "Samo onaj tko otvara ljekarnu može i mora garantirati da će u ljekarni biti prisutan ljekarnik. Komora u okviru svojih nadležnosti stručnim nadzorom provjera stanje. Odgovornost je prema Zakonu samo na MZ i SS koji izdaje rješenje o otvaranju kao što pokreće i postupak zatvaranja ljekarni.", kaže Portolan, igrajući se stare igre prebacivanja odgovornosti, karakteristične za hrvatsko ljekarničko tržište. Komora će, ako im "zakonodavac da i tu ovlast, budite sigurni da će Komora pokrenuti postupak zatvaranja svih ljekarni koje krše zakone i ugrožavaju zdravlje ljudi". Naravno da im zakonodavac neće dati tu ovlast, jer onda bi se sustav prebacivanja odgovornosti morao ukinuti.

Portolan rješenje vidi u većem broju farmaceuta. "U ovom trenutku prema našoj procjeni nedostaje farmaceut u skoro 30% ljekarni. U isto vrijeme Farmaceutski  fakultet godišnje završi približno 100 farmaceuta.". I eto nam kvake 22. Daljnjom liberalizacijom tržišta bi bar dvadesetak posto farmaceuta otvorilo svoje vlastite privatne prakse - ljekarne. A to je veliki minus u već postojećim ljekarnama gdje bi gazde ostale bez stručne radne snage, gdje bi strožom primjenom zakona doslovno morali zatvarati ljekarne, umjesto što ih sad prodaju za milijunske iznose.

U državama u kojima se ljekarništvo (kao i medicina, kao i stomatologija) smatra biznisom pacijent sam ima pravo birati gdje i kako i s kim će ulaziti u taj biznis. U Hrvatskoj, u kojoj se svi prave da je zdravlje pacijenata pretpostavljeno "krupnom kapitalu", Sveto Trojstvo HZZO-a, HLJK i MZSS osiguravaju nekvalitetno tržište, a na pacijentu je da šuti.

Jovan Dragišić