Jedno od najkritičnijih razdoblja za razvoj debljine kod djece je između pete i sedme godine života, kada se može stvoriti sklonost debljanju i u odrasloj dobi, upozorava pedijatar Josip Grgurić, pozivajući se na najnovija znanstvena istraživanja.

Grgurić će 24. rujna u Europskom domu održati prvo u nizu predavanja o prevenciji debljine u dječjoj dobi, pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i Ministarstva prosvjete i športa.

Predavanja su dio programa edukacije za roditelje, djecu, te osoblje u odgojno-obrazovnim ustanovama, koji će se u organizaciji Udruge za prevenciju prekomjerne težine provoditi tijekom idućih mjeseci.

Upozoravajući da s prevencijom debljine treba početi u djetinjstvu, Grgurić pojašnjava da nakon predškolske dobi dolazi do povećanog stvaranja masnih stanica - adipocita, zbog čega je to razdoblje kritično za nastanak debljine, s odrazom na odraslu dob.

No, opasnost za razvoj debljine u odrasloj dobi seže još i ranije, već od trudnoće majke. Mnogo je studija pokazalo da trudnice s prekomjernim porastom težine rađaju težu djecu od onih s normalnim prirastom na težini, a djeca koja se duže doje imaju manju mogućnost da kasnije postanu debele osobe.

Ideja da je debljina određena već u dojenčadi brojem njihovih masnih stanica nije više održiva - debelo dojenče često ne postaje debelo dijete.

Međutim, naglo debljanje djece između četvrte i pete godine također povećava opasnost od prekomjernog debljanja u kasnijoj dobi, a debljina s 13 godina dobar je pokazatelj za debljinu odrasle osobe.

Ispitivanja o uhranjenosti djece u Hrvatskoj pokazuju da povećanu tjelesnu masu ima 10,5 posto školske djece, a 3,8 posto djece je pretilo.

Statistika u SAD-u i nekom zemljama Zapadne Europe još je gora - u njima je učestalost debljine u djece porasla zadnjih godina s 15 na 20 posto.

Po Grgurićevoj ocjeni, najpovoljnije razdoblje za poduzimanje preventivnih programa je između sedme i 12 godine života.

On drži da djeca s prekomjernom težinom ne trebaju provoditi mjere za smanjenje težine, jer će striktni dugoročni program reduciranja tjelesne težine uzrokovati smanjenje rasta u visinu.

Zbog toga, primjerice, treba provoditi poseban tretman kako bi dijete s prevelikom težinom sa sedam godina dobivalo na težini sporije od dobivanja u visinu, tako da s 12 godina dobije težinu normalnu za svoju visinu.

"To zahtijeva laganu restrikciju energetskog unosa, zamjenjujući slatkiše voćem te potičući tjelesnu aktivnost", ističe Grgurić.

U prevenciji debljine kod djece ključnu ulogu igraju roditelji jer je potvrđeno da na sklonost debljini ne utječe samo genetsko nasljeđe već u znatnoj mjeri obrazac ponašanja u obitelji, zajedničke prehrambene navike i fizičke aktivnosti. Pored toga, postoji čvrst odnos između socio-ekonomskog statusa djeteta i debljine odraslih, napominje Grgurić.

Rizično razdoblje za razvoj debljine je i adolescentsko doba u kojemu se mijenjaju prehrambene navike i aktivnosti. No, u tretmanu debljine i kampanji protiv nje kod adolescentica treba voditi računa da ne dođe do suprotnih poremećaja u prehrani i nastanka bulimije ili anoreksije, upozorava Grgurić.

(Hina) ntk md