U NOVOM broju Globusa punih deset stranica zauzima "istraživanje" (navodnici objašnjeni u tekstu) napravljeno po uzoru na nedavni eksperiment proveden u Češkoj, u kojem se od nekolicine zastupnika u tamošnjem parlamentu tražilo da prežive deset dana s minimalnim novčanim sredstvima.

Globus je tako, kopirajući originalnu češku zamisao, proveo vlastito ispitivanje sa šestero zastupnika iz hrvatskog Sabora, koji su trebali provesti deset dana s budžetom od 750 kuna (hrvatski mjesečni "minimalac" podijeljen s 3). No, ideja je jedno, a od ideje do zdravorazumske metodologije istraživanja predstoji dug put kojeg tri novinarke Globusa, autorice teksta, nisu uspješno prošle.

Globus tako piše o izjavi koju je šestoro saborskih zastupnika, svi iz različitih stranaka, moralo potpisati prije pristupanja eksperimentu. U članku se ne prenosi puni tekst izjave (iako bi bilo posve logično da se čitatelj točno upozna sa sadržajem izjave koju su zastupnici potpisali, naročito ako je na temu potrošeno punih deset stranica), navodi se kako su zastupnici svojim potpisom zajamčili da se odriču subvencioniranih obroka u saborskom restoranu i korištenja kreditnih kartica i čekova. Šestero zastupnika također se obvezalo da će o svim troškovima "uredno i iskreno" voditi bilješke.

Na osnovu čega su se novinarke Globusa odlučile vjerovati zastupnicima (čiju iskrenost, budimo realni, u pitanje dovodi sam posao kojim se bave)  da će pažljivo bilježiti i na kraju prijaviti svaku potrošenu lipu, nije nam jasno. 

Koliko je metodologija Globusovog "istraživanja" bila manjkava, pokazuje i činjenica da je zastupnicima bio dozvoljen odlazak u saborski kafić, što baš i nije privilegija prosječnog Hrvata koji živi na "minimalcu".

Nadalje, novinarke Globusa nisu našle za shodno zaračunati impulse koje su zastupnici potrošili na telefonske razgovore i surfanje Internetom, a da ne spominjemo kako su se "ispitanici" besplatno vozili tramvajem koristeći i tu, običnom čovjeku teško shvatljivu privilegiju saborskih zastupnika.

Treba li reći da su obitelji zastupnika za vrijeme "minimalca" najnormalnije živjele u dvoetažnim x-sobnim stanovima s plaćenim režijama, jedući raskošne ručkove. Za režije, kao niti za skupocjena odijela, novac nisu odvajali niti sami zastupnici, već su minimalac trebali trošiti praktički samo na hranu.

No, usprkos činjenici da je "istraživanje" već u startu bilo osuđeno na farsu, samo je dvoje zastupnika uspjelo preživjeti deset dana sa 750 kuna. Radi se o Ljubici Lalić iz HSS-a (koja je potrošila samo 177 kuna, pod pretpostavkom da joj vjerujemo na riječ) i SDP-ovcu Šimi Lučinu, čiji je konačni račun iznosio 620 kuna.

LS-ovac Zlatko Kramarić pokušao je štediti tako što je umjesto poziva mobitelom pisao SMS poruke, ali tome nije bio naročito vičan, što dokazuju njegovi SMS-ovi napisani s točkama umjesto razmaka između riječi. Kramarić se također požalio na cijenu izrade ključeva kod bravara: "Jel vi znate da sam dva ključa za ulazna vrata koja sam danas dao izraditi platio 24 kune! Dva-de-set-i-če-ti-ri kune!!! Pa to je bezobrazluk". Zaista šokantno, zar ne? Ni LS-ovac nije mogao odoljeti kavi u saborskom kafiću, koju mu je za tu priliku platio ni manje ni više nego "osječki šerif" Branimir Glavaš. Naravoučenije, u nuždi vrag i muhe ždere.

Kako zastupnici s desetak tisuća kuna plaće doživljavaju "minimalac" na kakvom trećina Hrvata živi cijelu godinu, vjerojatno najbolje opisuje izjava HNS-ovca Željka Kurtova: "Nisam funkcionirao normalno, bio sam pomalo u depresiji".

Svjesno ili nesvjesno, duhovit je bio i Šime Lučin, bivši ministar policije: "Tri dana prije kraja projekta nestalo mi je moje paste za zube pa sam krao kćerkinu jer nisam želio potrošiti." Poruka bivšeg šefa policije jest: ako zaista ne želite potrošiti ništa, kradite.

Lučin se u deset dana života na "minimalcu" nije odrekao ni posuđivanja DVD filmova u videoteci, što nesumnjivo spada u svakodnevne aktivnosti svih hrvatskih siromaha.

Kao što po nekom nepisanom pravilu obično biva, zastupnici desnice ispali su najsmješniji i u ovom slučaju. Tako se HDZ-ovac Darko Milinović morao, zamislite, odreći sportskog klađenja i odlaska u lov s prijateljima, kojeg obično prate "maratonska druženja uz obilje hrane i pića".

Miroslav Rožić (HSP) je pak briljantno ustvrdio kako on "ionako živi na malo jačem minimalcu".

Rožić je nastavio u istom stilu: "Za razliku od raširenog mišljenja, zastupnici Sabora po primanjima pripadaju srednjoj klasi i ne moraju se previše odricati, ali si ni ne mogu puno priuštiti."

"Siromašni" HSP-ovac ljuti se na one koji upiru prstom u visoke saborske plaće, i tvrdi kako njegova zastupnička plaća "ionako pokrije samo najosnovnije troškove". U "najosnovnije troškove" po Rožiću vjerojatno spada i svakodnevno kupovanje dvije kutije cigareta Kent, svaka stoji stoji 17 kuna.

Bez obzira na šlampavost ili upravo zbog nje, Globusovo "istraživanje" nepogrešivo je dalo dijagnozu: rastrošni saborski zastupnici ne shvaćaju probleme prosječnog čovjeka ni koliko je crno pod noktom. Ništa, doduše, što prije istraživanja nismo prije znali.

Neven Barković