Foto: Hina/Index

POTPREDSJEDNIK Vlade Branko Grčić aktualizirao je ideju izdavanja "narodnih" obveznica, odnosno vrijednosnih papira kojima bi građani financirali državu.

Ideja nije nova jer je takvo rješenje već ranije najavljivao bivši ministar financija Slavko Linić.

> Rastrošna država: Od 2000. rashodi proračuna porasli sa 50 na 130 milijardi kuna

"Krpanje" proračuna ušteđevinom građana

Iako je situacija na europskom tržištu kapitala trenutno vrlo povoljna, pa je tako Hrvatska nedavno izdala obveznice sa kamatom od samo 4% , javni dug sve više raste, troškovi kamata su premašili 10 milijardi kuna godišnje, a rejting države je "smeće" pa je potrebno naći novo rješenje za financiranje nezaustavljive državne potrošnje, kada Europska središnja banka ukine mjere koje osiguravaju poplavu jeftinog novca.

Usprkos krizi, štednja građana i dalje je u porastu, pa su tako ukupni depoziti stanovništva, prema posljednjim podacima HNB-a, iznosili preko 165 milijardi kuna. Državni financijaši nadaju se da će dio tog iznosa uspjeti privući u državne obveznice većim kamatama u odnosu na bankovnu štednju.

Neugodna iskustva iz prošlosti: Narodni zajam za cestu Zagreb-Split u bivšoj Jugoslaviji

Iskustva građana sa financiranjem države u najmanju ruku nisu baš pozitivna. Još za vrijeme bivše Jugoslavije, država je putem narodnih zajmova prikupljala novac za razne projekte, a najpoznatiji, koji je tada ostao nedovršen, a novac "ispario", jest gradnja autoceste od Zagreba do Splita.

Narodnim zajmom za projekt izgradnje autoceste koja je trebala povezivati Split i Zagreb bilo je predviđeno da svaki građanin izdvoji iznos od jedne plaće, a rok otplate je bio pet godina. Nositelji projekta bili su Grad Split i tadašnja Investicijsko - komercijalna banka Split. Kao što je poznato, autocesta je izgrađena nekoliko desetljeća kasnije, a novac prikupljen tim "narodnim zajmom" utrošen je na pokrivanje gubitaka banke.

Mađari žele financirati državu

Za novcem građana kao izvorom financiranja države posegnula je prije nekoliko godina i Mađarska. Viktor Orban, mađarski premijer koji je zaratio sa stranim bankama i međunarodnim financijskim institucijama, želio je smanjiti udio stranih vjerovnika u mađarskom javnom dugu, pa se izdavanjem dužničkih vrijednosnica okrenuo građanima.

Mađarski građani pozitivno su reagirali na ovu mogućnost pa je od siječnja 2012. iznos vrijednosnih papira u vlasništvu "rezidenata" povećao sa 400 milijardi forinti na gotovo 2000 milijardi.

Uspjeh mađarskih "narodnih zajmova" djelomično se može protumačiti i solidnom podrškom koju uživa Orbanova vlada, ali i pozitivnim ekonomskim rezultatima koji se bilježe u posljednje vrijeme a koji ohrabrujuće djeluju na investitore.

"Viši prinosi u odnosu na štednju privukli bi građane"

Pitanje je bi li narodne obveznice imale jednaki uspjeh u Hrvatskoj odnosno jesu li građani spremni svojom ušteđevinom spremni financirati rastrošnu i prezaduženu državu.

Za komentar smo zamolili dr.sc Marinu Tkalec sa Ekonomskog instituta, Zagreb koja smatra da bi eventualna emisija narodnih obveznica mogla biti uspješno zaključena s obzirom da je štednja u bankama prilično visoka, a i prinos koji bi te obveznice nosile bi bio znatno veći od kamata na štednju.

"Ukoliko bi se državne obveznice ponudile direktno i s malim minimalnim ulozima, mislim da bi potražnja mogla biti dostatna. Razlog tome je poprilična štednja u bankama i mogućnost zarade jer se prinosi na hrvatske državne obveznice trenutno kreću za nekoliko postotnih bodova iznad kamatnih stopa na depozite u bankama. Ako se povuče paralela sa štednjom u bankama, za koju se pretpostavlja da bi se preusmjerila prema državnim obveznicama i koja je najvećim dijelom vezana uz euro, za očekivati je da će ulagači tražiti zaštitu od kretanja valutnog tečaja, odnosno obveznicu s valutnom klauzulom. Osim toga, trebalo bi razmisliti i o vezanju uz inflacijsku stopu ukoliko bi ročnost bila duža, primjerice na 10 godina. Vjerujem da tada stanje ekonomije ne bi spriječilo ulagače od kupnje državnih obveznica, pod pretpostavkom da su racionalni, odnosno da svoju štednju u državi smatraju barem jednako sigurnom kao onu u bankama", smatra Tkalec.

Povlačenje dijela štednje iz banaka moglo bi podići kamate na kredite?

Kritičari izdavanja narodnih obveznica kao nedostatak su spominjali da bi u slučaju povlačenja štednje iz banaka moglo doći do pritiska na banke, koje bi zbog toga mogle povisiti kamate na kredite i na taj način stvoriti negativan efekt na rast gospodarstva.

Slične primjedbe javljale su se i u Mađarskoj, no njihova vlada je to odbacila s obrazloženjem da su banke i tako smanjile kreditiranje te da dodatnog negativnog efekta neće biti.

"Pod pretpostavkom da se ne generira neka znatnija nova štednja, to je u suštini samo prelijevanje novca iz banaka u državnu riznicu. Prednost za štediše je da bi ostvarili veći prinos, ali bi istovremeno moglo doći i do rasta kamatne stope na depozite u bankama što povlači i rast kamatnih stopa na kredite. Govorim o kreditima poduzetnicima u prvome redu. S druge strane, država bi na ovaj način mogla doći do jeftinijih sredstava za krpanje proračunskog deficita koji je (očito) namijenjen javnom sektoru. Dok su sredstva u bankama načelno namijenjena privatnom sektoru. Tada se može govoriti o određenom seljenju iz privatnog u javni sektor. U slučaju velikog izdanja, može se dogoditi da novac poduzetnicima poskupi, u korist velikih držatelja državnih obveznica. Danas su ti veliki rentijeri banke i mirovinski fondovi, a sutra to mogu biti i građani. Barem oni koji si mogu priuštiti kupnju državnih obveznica", smatra dr.sc. Tkalec.