Foto: Hina 

U 9. PRVENSTVENOM kolu Dinamo je pred oko šest tisuća gledatelja na Rujevici doživio jedan od najtežih poraza u povijesti hrvatske nogometne lige. Rijeka je golovima Marija Gavranovića i dvostrukih strijelaca Marka Vešovića i Alexandera Gorgona slavila s fantastičnih 5:2 i tako najavila možebitni početak kraja 11-godišnje i gotovo nesagledive dominacije Modrih u domaćim okvirima.

Tek jednom u posljednjih četvrt stoljeća Zagrepčani su primili pet golova prvenstvu, a bilo je to 8. prosinca 2007. kada je identičnim rezultatom u Koprivnici slavio Slaven Belupo. Da kojim slučajem nisu primili i drugi gol u finišu dvoboja, momčad Matjaža Keka preuzela bi autorstvo najvećeg poraza Dinama otkako je HNL-a, a ovako će isti ostati u vlasništvu Varteksa, koji je u dva navrata, 1992. i 2000. godine Modre svladao s čak 4:0.

Umalo pao najveći poraz u povijesti Modrih

Što se Kranjčarovom Dinamu dogodilo u Rijeci, teško je uopće objasniti. Potpisnik ovih redaka ne sjeća se kada su Modri napravili toliko kardinalnih pogrešaka i kada je posljednji put jedan vratar Zagrepčana bio na takvoj streljani kao mladi Adrian Šemper. Jedino čime se ovakva katastrofalna prezentacija može eventualno objasniti, igrački je bojkot Cice Kranjčara, kojem je još ovog tjedna predsjednik Mirko Barišić neizravno pokazao izlazna vrata.

Jasno je kako je treći poraz u nizu znak za veliki alarm na Maksimiru, no ne samo zbog toga što je Rijeka otišla na četiri boda prednosti, hvatali su Modri svojevremeno i veći zaostatak, već zbog toga što Dinamo do zimske pauze paralelno s prvenstvenim obvezama očekuje i pet iznimno teških ogleda u Ligi prvaka, od kojih će vrlo vjerojatno svaki od njih biti novi veliki udarac samopouzdanju igrača.

Jesu li igrači bojkotirali Kranjčara?

Netko će se zapitati gdje je nestao onaj Dinamo koji je s četiri gola pregazio Hajduk na Poljudu i koji je preko Red Bull Salzburga izborio skupine najcjenjenijeg klupskog nogometnog natjecanja svijeta, međutim onaj Dinamo i ovaj dvije su potpuno različite momčadi. Sada je više no očigledno koliko su Pjaca i Rog zapravo značili ovoj ekipi i koliko je tragično odrađena kadrovska politika koncem ljeta.

Naime, potpuno je nejasno kako su čelnici maksimirskog kluba zamislili da će jedan Domagoj Pavičić i Ivan Fiolić, koji su još do nedavno trčkarali hrvatskim livadama u dresu Lokomotive, zamijeniti dva vjerojatno najtalentiranija hrvatska nogometaša u posljednjih pet godina i to u sve jačoj domaćoj konkurenciji uz nezamislivo zahtjevne dvoboje Lige prvaka protiv Juventusa, Seville i Lyona.

Potpuno promašena kadrovska politika, u kojem to svijetu Fiolić i Pavičić mogu zamijeniti Roga i Pjacu? 

Dinamu do kraja jeseni realno prijeti raspad sistema, a s obzirom da je Cico "bivši", što je u jednu ruku besmisleno jer je još do prije osam dana slavljen kao heroj koji je posramio Bijele na Poljudu i Dinamo uveo u elitu europskog nogometa, onome tko će zasjesti na njegovo mjesto, vjerojatno bi malo tko u ovom trenutku htio biti u koži ma kakvom se to prilikom i čašću predstavljalo.

Šemper je u tri utakmice primio devet golova i potpuno izgubio samopouzdanje, dok posljednja linija Modrih od svih taktičkih i igračkih rotacija izgleda kao razbijena vojska. Vezni red praktički ne postoji, a rasnog golgetera traži se već mjesecima, dok su jedini koji posao još odrađuju na razini Soudani i Fernandes, bez kojih bi Dinamo gotovo bio na razini ostalih hrvatskih prvoligaša.

Kekova HNL diploma!

No sve ovo navedeno ne smije niti može zasjeniti impresivan nastup Riječana koji su ovom veličanstvenom pobjedom najavili da su dovoljno dugo bili u sjeni Dinama. Tri godine uporno su pratili Zagrepčane, ali uvijek ostajali desetak bodova prekratki, dok su u međuvremenu apetite zadovoljavali osvajajući hrvatski Kupa i Superkup te igrajući skupine Europa lige. Sada se čini kako su napokon zreli za korak više.

Slavlje u velikom derbiju nesumnjivo je golema satisfakcija i za Matjaža Keka kojem već dugo vremena predbacuju kako je trener za male utakmice kojem nedostaje i znanja i hrabrosti za najveće dosege. Slovenac se stojećki nosio sa svim kritikama i šutljivo radio, da bi nakon duge tri i pol godine i 174 utakmice u svim natjecanjima, konačno izašao kao veliki pobjednik.

Unatoč velikoj fluktuaciji igrača, Rijeka je i dalje moćna

A činjenica je da je radio u teškim uvjetima. Naime, Rijeka je u posljednje tri godine promijenila više od 30 igrača, a samo u posljednjih godinu dana Slovenac je ostao bez 11 igrača, od toga praktički osam prvotimaca, redom Vargića, Bezjaka, Močinića, Leškovića, Samardžića, Tomasova, Roshija i Brezovca. Da ne spominjemo otprije još Kramarića, Leovca, Moisesa, Tomečaka, Sharbinija, Kvržića i druge.

No usprkos svim tim odlascima, uslijed kojih je momčad s Rujevice sve više počela nalikovati kakvom nogometnom supermarketu, Rijeka danas ima dobro kadroviranu momčad. Žuta, Elez i Mitrović vrlo su kvalitetni u defenzivi, dok hajdučki vezni red Bradarić, Maleš i Andrijašević odrađuje veliki posao u sredini terena. Ristovski i Vešović čine vjerojatno najbolju desnu stranu u HNL-u, dok su Gorgon i Gavranović pravi otrov za obrane.

Pobjeda koja ruši mentalne barijere

Što dalje, vjerojatno će se zapitati mnogi navijači Rijeke, koji će u dimu ove slavne pobjede tražiti obrise toliko priželjkivanog naslova prvaka. Iako će nekima možda zvučati glupo jer Europa uvijek daje neku posebnu draž sezoni, osobno mislim da je najbolja stvar za šampionsku utrku momčadi s Rujevice ispadanje u drugom pretkolu kontinentalnog natjecanja.

Riječani tako mogu biti potpuno usmjereni na prvenstveno, dok će se Modri tim obvezama vraćati potpuno potrošeni. Jedina boljka, koju Kek promptno mora riješiti, posrtanje je u tzv. malim utakmicama, u kojima je ove sezone već izgubio četiri boda, jer Dinamo će se pobjedama vratiti već sljedećeg vikenda, kada eto ti ga Vraže igraju protiv mile im filijale. Kako filmski zgodno...