ZANIMLJIVU je rečenicu hrvatski izbornik izgovorio u diktafon novinara Vjesnika, ali je u vrlo brzom roku ona osvanula u svim relevantnim stranim tiskovinama. Tako je i Reuters prenio najnovije Bilićevo raspoloženje, zbog kojeg u čekaonici njegove glasnogovorničke službe kampiraju i najnovije novinarske vedete.

"Moja je situacija s medijima kontradiktorna. S jedne je strane velik dio medija na mene ljutit, jer se ne pojavljujem u tolikoj mjeri koliko bi oni željeli. Iskreno, odbijam oko 90 posto zahtjeva za intervjue, izjave i emisije. Ako to gledamo iz drugoga kuta, onda sam baš svaki dan u novinama, na televiziji, u časopisima, pa se nekim ljudima čini da je to Bilićevo pojavljivanje već postalo iritantno. Još uvijek imam samo jedan mobitel, broj znaju svi novinari.", reći će Bilić o svom "iskakanju iz paštete" realnom produktu misije koju obavlja.

Ispovijed je Biilić započeo s najdražom temom; engleskim nogometom. Prisjetio se koliko je promjena igra na Otoku doživjela otkako je nastupao za West Ham, a posebno nakon organizacije EP-a 1996, kada su Englezi postali nogometno otvorena zemlja.

"Englezi su, dok sam igrao na Otoku, ponajprije uzimali igrače iz skandinavskih zemalja zbog njihove profesionalnosti, a uz to nisu imali problema zbog jezične barijere, jer su svi ti igrači sjajno govorili engleski jezik. Čini mi se da se tada još plaćao danak Heysela."

Danas hrvatske boje u Premiershipu brane vitalni igrači naše reprezentacije, a izbornik će priznati da je i njegova zasluga što su Modrić, Ćorluka, Kranjčar i Eduardo ikone svojih klubova.

"Naravno da je to zasluga i nas iz reprezentativnog stožera. Najprije smo tim igračima u reprezentaciji dali povjerenje kada na to nitko nije ni pomišljao. Imali smo tu prednost što smo te igrače znali iz mlade reprezentacije i odmah smo im dali povjerenje u najboljoj vrsti. Istina, bilo je to na neki način prenaglo, ali vratila nam se ta hrabrost i iskrenost. Jer, mi smo doista mislili da ti igrači odmah zaslužuju dres A reprezentacije. Nadalje, i naši su kontakti pomogli da ti igrači odu u englesku ligu. Nama je u interesu, jer vodimo reprezentaciju, da nam kostur momčadi igra u tako jakom natjecanju."

Dalo se pretpostaviti što će Bilić odgovoriti na upit o angažmanu u Premiershipu, koji se nazire kao prirodan korak u njegovoj karijeri;

"S jedne bih strane bio razočaran ako ne budem trener u Engleskoj. No, nogomet nije egzaktna stvar. Ponude kojima sam danas obasut stoje i aktualne su. Hoće li se one ostvariti u bližoj ili daljoj budućnosti, to nitko ne zna. Niti onaj koji danas nudi, niti ja koji bi te ponude trebao prihvatiti. Neću kriti, cilj mi je trenirati jake klubove, natjecati se u jakoj ligi. Može se otprilike reći da sam nogometni anglofil. No, to je danas 80 posto ljudi koji prate nogomet pa nisam iznimka."

"Svatko zagovara ligu kakva njemu odgovara"

Kao izbornik nacionalne vrste, Bilić je usko vezan i uz nacionalno prvenstvo. Njegova razmišljanja o HNL-u prilično su indikativna:

"Mislim da ne možemo imati veliku ligu, to natjecanje neće biti dobro bude li preveliko. To što u datom trenutku svatko zagovara ligu kakva njemu odgovara, ne smije biti važno. Pa i predsjednik Zagore iz Unešića bi htio veću ligu, kako bi došao, primjerice, do Druge lige. No, to nije realno, a to zna i on sam. Bitan je broj kvalitetnih klubova koje imate, a ostalo je čista matematika. Pogledajmo, recimo, zemlje iz "liga petice". Njihove lige broje po dvadesetak klubova, a svaki od njih mora imati po dvadesetak vrhunskih igrača, što daje ukupno 400 vrhunskih profesionalaca. Čak ni te zemlje, koje imaju i više od 50 milijuna stanovnika, ne mogu iscrpjeti 400 vrhunskih domaćih igrača, pa uzimaju inozemne. I što bismo mi onda tražili s većom ligom, kako ćemo naći toliko vrhunskih igrača da bi liga bila kvalitetna? Sa četiri i pol milijuna ljudi nemamo uvjeta za veliku ligu. S druge strane, Igoru Štimcu koji se zalaže za proširivanje lige na 16 klubova, ne može se ništa prigovoriti, ja nisam protiv njegovih ideja. Mislim da tim potezom želi urediti nogometnu infrastrukturu, koja nam toliko nedostaje."

Reprezenatcija se vrlo brzo našla na tapetu. Izbornik je započeo u revijalnom tonu, izjavama u stilu "i dalje smo gospodari vlastite sudbine", nismo u krizi, "Ukrajina i Engleska nisu nas pokolebale", ali se propisno uzbudio na škakljive upite o nekim svojim potezima koji nisu naišli na odobravanje javnosti.

"Bilo bi idealno da smo pobijedili u Harkivu, jer tada drugo mjesto ne bi bilo daleko. Makar, i sad smo u situaciji da sami kreiramo svoju sudbinu, a to svaki sportaš uvijek želi. U dobroj smo situaciji i glede fizionomije momčadi, uskoro bi nam se trebao vratiti Eduardo. Mučio nas je cijelo ovo vrijeme problem realizacije, iako nijednom napadaču nemam što prigovoriti. Poraz od Engleske nije nas pokolebao ni u ambicijama ni u vjeri u svoje sposobnosti."

"Da smo u Moskvi primili gol tko zna kako bi sve završilo"

Zašto je izbornik prije Ukrajine odlučio ostaviti Pletikosu na klupi, da bi reprezentativna jedinica ipak stala na vrata u Harkivu zahvaljujući ozljedi Vedrana Runje?

"Mi u stožeru odluke donosimo zajednički. U situaciji prije dvoboja u Harkivu, a nakon dvoboja protiv Engleske, smatrali smo da je Runje bolja opcija. I zbog načina na koji Ukrajinci igraju i zbog pojedinačne forme tih vratara. No, kad se Runje ozlijedio, nismo niti najmanje sumnjali da će Pletikosa dobro odraditi posao. Tako je i bilo. Sada da vam ja pričam stručne stvari zašto je uopće došlo do razmišljanja o toj odluci ne bi bilo korektno prema tim ljudima. Meni nikad nije problem donositi takve odluke. Ti igrači su profesionalci, koji te odluke moraju poštovati"

Razgovor je završen u romantičarskom tonu; prisjetio se Bilić posebnih trenutaka koji su obilježili njegov rad s hrvatskom reprezentacijom, osvrnuo na najteže odluke i svoj Hajduk...

"Često se prisjetim prve kvalifikacijske utakmice u Moskvi. Sjećate se, nakon one afere "Fontana", skrpali smo momčad, bila je prepuna novih igrača. I igrali smo jako dobro, izvrsno. Trebali smo povesti, pobijediti. No, sjećate kad sam vam na početku rekao kako nogomet nije egzaktna stvar. Prema svim uzusima nogoemtne igre, mi smo trebali voditi i pobijediti. No, negdje u 92. minuti sudac dosudi nekakav beznačajan start kao prekršaj za Ruse, dvadesetak metara od našega gola. Umro sam od straha. Što ako sada primimo gol? Nakon takve partije i svih nedaća... Da smo tada primili gol i izgubili, možda bi sve brzo propalo, možda bi se i mene krivilo."

"To je ono što se dogodilo i Grantu s Chelseajem. Na kraju je ispalo da Grant ne valja, jer je Terry u finalu Lige prvaka promašio jedanasesterac. I sada se sjetim te 92. minute u Moskvi i svih onih naših vratnica ondje. Tada sam vjerojatno puno toga shvatio. Najvažnije je da čovjek u bilo kojem poslu daje sve od sebe. Ali, na poseban, zdrav način. Jer, najlakše je reći - u samo tjedan dana ne mogu napraviti ništa. Kao što je najlakše reći - ja sam sve predvidio! Čovjek u poslu mora naći zlatnu sredinu. Jer, niti je sve do tebe, jer ne mozeš sve predvidjeti, kao što nije istina da si bespomoćan. U trenerskom poslu može ti se dogoditi sreća ili nesreća, može te unazaditi ili pogurnuti sudac, može te vratnica baciti od očaja ili do euforije. Dobrim radom takve pojave možeš samo smanjiti na razumnu mjeru, ali ih ne možeš anulirati. No, pravi je, najveći motiv dobro spremiti momčad i te dogodovštine svesti na tu - razumnu mjeru. Onda si pravi trener."

"Otkrili smo Pranjića i Kneževića"

Što smatra najboljim potezom koji je povukao otkako je izbornik?

"Našao sam puno novih igrača i dao mjesto onima koji su već bili na popisu za otpis. U reprezentaciju sam postavio Modrića, Eduarda i Ćorluku, pa i Kranjčaru sam našao novo mjesto. A nisu li Petrić i Olić već bili otpisani, nije li se Niki Kovaču nakon SP-a u Njemačkoj sugeriralo da ode? Također, našli smo Pranjića i postavili ga na mjesto lijevog beka, iako su ljudi govorili da on to ne može igrati, a bio je naše iznenađenje na europskoj smotri."

"I Kneževića sam mogao ne pozvati, bilo bi to lakše nego boriti se sa svim tim optužbama i prozivanjima. Na kraju, ne bismo bili ovako dobri da nismo radili pošteno, iskreno i bez ikakvih interesa. Stoga mi pri izboru igrača nije bilo teško, jer sam se okružio ljudima koji znaju. Moji suradnici, nekadašnji vrhunski igrači Asanović, Prosinečki, Jurčević i Mrmić, uvijek su mi predlagali i nudili svoje mišljenje, pritom bili iskreni. Svaki put bio uvjeren da donosim potpuno ispravnu odluku. Uvijek je lakše uz potporu kolega."

Hajduk? Što je s ulaganjima u klub od prije nekoliko godina, priča u kojoj su involvirani Asanović, Bokšić, Štimac?

"Osjećam da bih u toj priči mogao biti u sukobu interesa, pa se ne želim vraćati na situaciju od prije nekoliko godina, kad smo uložili u klub, a sredstva nismo dobili natrag. Ipak, volio bih da se po pitanju naših nevraćenih ulaganja ipak pronađe neko rješenje. Kad je o Hajduku riječ, pretvorba u dioničko društvo dala je Hajduku još jednu šansu, koju prije toga zaista nije imao. Opterećen zaostacima i problemima iz prošlosti klub je životario, a s pametnim ulaganjem i vođenjem kluba može se osoviti na čvrste noge, što mu zaista i želim."

D.C.
Foto: Index