NEDAVNA najava, koja je poput groma iz vedra neba pogodila američki i međunarodni filmski sektor, prijeti iz temelja uzdrmati način na koji se filmovi stvaraju, financiraju i distribuiraju diljem svijeta.

Iako inicijalno predstavljena s oskudnim detaljima i bez jasnog plana implementacije, sama pomisao na uvođenje drastičnih carina na filmove proizvedene izvan Sjedinjenih Američkih Država izazvala je lavinu reakcija, od potpunog šoka i nevjerice do duboke zabrinutosti za budućnost cjelokupne filmske industrije.

Posljedice takvog poteza, ako bi se ostvario čak i u blažem obliku od najavljenog, imale bi potencijal da osjetno redefiniraju globalnu filmsku mapu i ugroze desetljećima građene poslovne modele i kreativne suradnje. Neki će, naravno, reći da je preburna reakcija na još jedan Trumpov cirkus, a kalifornijski guverner Gavin Newsom izjavio je da predsjednik ni nema ovlasti da ostvari najavljeno. 

Bilo kako bilo, vijest je odjeknula filmskim krugovima. 

"Prava bomba"

Jedan istaknuti njemački producent i distributer kratko je za Deadline komentirao situaciju kao "pravu bombu", sažimajući opći osjećaj iznenađenja i potencijalne opasnosti. 

Slično je reagirao i iskusni britanski producent, opisujući ideju kao "suludu". Njegova prva pitanja odmah su istaknula praktične apsurde takve politike: "Znači li to da američke kompanije smiju snimati samo američke filmove? Ne bi li James Cameron smio snimati nastavke Avatara u inozemstvu? Tko bi uopće plaćao te carine?

Ako bi teret pao na vodeće neovisne distributere, oni bi svi redom bankrotirali." Upravo je ovaj producent ukazao na potencijalnu "rupu u zakonu" ili, bolje rečeno, na glavni problem ovih mjera: "Ne možete nametati kreativcima kakve priče smiju pričati." Ova izjava dotiče se same srži umjetničke slobode i postavlja pitanje može li se administrativnim mjerama ograničiti kreativni izričaj koji po svojoj prirodi teži prelaženju granica.

Veliki holivudski studiji i streaming platforme također bi pretrpjeli ogromnu štetu. Njihovi poslovni modeli, posebice kod streaming servisa, često se temelje na strategiji lokalne produkcije sadržaja u različitim dijelovima svijeta i zatim globalne eksploatacije tog sadržaja, uključujući i ključno američko tržište. 

Jedan veteran međunarodne prodaje filmova naglasio je ovu problematiku: "Ovo bi imalo ogroman utjecaj na streamere. Bi li produkcija snimljena u inozemstvu ikada ugledala svjetlo dana u Americi? Bi li takvi filmovi i serije bili uklonjeni s američkih streaming servisa?" 

Gotovo svi vodeći studiji snimaju svoje najprofitabilnije franšize i blockbustere izvan SAD-a – od spomenutog Avatara do filmskih serijala Nemoguća misija i James Bond, kao i nebrojenih drugih visokobudžetnih projekata. Udruženje američkih filmskih producenata (MPA) zasad se nije službeno oglasilo u ime studija, što možda odražava oprez i iščekivanje daljnjeg razvoja situacije. 

Zašto šefovi studija šute?

Zanimljivo je primijetiti da su tijekom Trumpovog drugog mandata mnogi utjecajni pojedinci u Hollywoodu izbjegavali javno kritizirati predsjednika, dok su mu se neki čak i približili. Ostaje za vidjeti hoće li ovaj radikalni prijedlog potaknuti neke od njih da otvorenije izraze svoje neslaganje.

Sijanje tjeskobe i konfuzije često su prepoznati kao uvodni koraci u Trumpovoj pregovaračkoj taktici. Jedan vodeći američki distributer izrazio je sumnju u stvarne ciljeve ove najave: "Ne vidim što bi ovdje mogla biti njegova meta osim stvaranja pomutnje i odvraćanja pažnje. Nadajmo se da će ovo samo potaknuti očajnički potrebno povećanje državnih poreznih poticaja u SAD-u, i to što prije." 

S druge strane, jedan američki filmski financijer iznio je donekle drugačiju perspektivu: "Zapravo se slažem s ciljem, kao što vjerujem da bi se složili i mnogi američki filmski izvršni direktori. Ludo je koliko se produkcije preselilo u inozemstvo zbog nedostatka olakšica ovdje. Ali očito je da su potrebne olakšice, a ne carine.

Carine će samo ugušiti preostali život u ovom poslu. Obujam produkcije pao bi na povijesno niske razine." Ovaj komentar ističe ključnu razliku između poticanja domaće proizvodnje pozitivnim mjerama (poput poreznih olakšica) i destimuliranja međunarodne suradnje kaznenim mjerama (poput carina).

Francuski veteran distribucije bio je još oštriji u svojoj procjeni: "On će ubiti američku industriju još brže jer će ovo povećati troškove američkih filmova koji se ionako već nisu dobro prodavali na međunarodnom tržištu. Stvaranje poticaja za snimanje u SAD-u bilo bi pametnije, ali nisam siguran da on posjeduje toliko inteligencije." Kritike se ne zaustavljaju samo na ekonomskoj logici. 

Jedan od sugovornika Deadlinea podsjetio je na komentar koji sugerira da takav potez ne bi ojačao američku produkciju, već bi imao suprotan učinak: "Svi vi koji ovo pozdravljate kao mjeru koja će vratiti poslove u američku produkciju morate shvatiti da to NEĆE biti učinak.

To će učiniti produkcije niskog i srednjeg budžeta potpuno neizvedivima, uništavajući tako mnoga radna mjesta, od pomoćnika producenata do scenarista i postprodukcijskih timova. Nadalje, smanjit će količinu stvorenog visokobudžetnog sadržaja jer studiji neće moći proizvesti toliko zbog većih troškova produkcije." 

Trenutačno, dolari američkih studija vrijede više u inozemstvu zahvaljujući raznim unosnim poreznim poticajima koje nude druge zemlje, što im omogućuje veći opseg produkcije i ambicioznije projekte za isti uloženi iznos.

Reakcije iz svijeta

Reakcije stižu i od cehovskih udruženja izvan SAD-a. 

Australsko udruženje producenata (Screen Producers Australia - SPA) na svojoj je web stranici objavilo izjavu izvršnog direktora Matthewa Deanera: "U ovoj fazi nije jasno što ova najava znači u praksi niti kako će se primjenjivati i provoditi. Postoji mnogo nepoznanica za našu industriju, ali dok ne saznamo više, nema sumnje da će ovo izazvati reakcije diljem svijeta.

Za australsku industriju, ovo pojačava potrebu da se Vlada odmah i brzo usredotoči na izgradnju otporne lokalne industrije koja može izdržati globalne šokove poput ovog." 

Novozelandski producent John Barnett izjavio je za novozelandski medij The Spinoff: "Kao i sve ostalo što je Trump učinio, ovo je potpuno nelogično. Ako smo nešto naučili u prvih sto dana, to je da ono što kaže danas ne mora nužno biti ono što će reći sutra."

Evelyne Snow, voditeljica komunikacija Kvebečkog saveza tehničara slike i zvuka (AQTIS) iz Kanade, koja zastupa 8000 lokalnih profesionalaca u produkciji, rekla je za kanadski La Presse: "Iskreno, malo je toga što je potreslo našu industriju na ovaj način." Prema navodima, AQTIS i srodno američko udruženje IATSE trebali bi se sastati kako bi razmotrili implikacije Trumpovih komentara.

Paradoksalno, ova prijetnja dolazi u vrijeme kada su filmovi na stranom jeziku (bilo da su ih producirali američki ili međunarodni filmaši) postigli zapažen uspjeh na američkim kino blagajnama, streaming servisima te u utrci za najprestižnije filmske nagrade. Nedavne sezone nagrada obilježili su uspjesi filmova poput Emilia Perez, Anatomija pada, Na zapadu ništa novo i Parazit, demonstrirajući rastuću otvorenost američke publike i kritike prema neameričkoj kinematografiji.

Posebno je osjetljiv trenutak najave bio neposredno uoči Filmskog sajma u Cannesu, jednog od najvažnijih godišnjih događanja za globalnu filmsku industriju.

Industrija u stanju pripravnosti zbog čovjeka koji svakodnevno mijenja mišljenja

Iako ovo ne bi bio prvi put da Trumpove prijetnje na kraju ne budu realizirane u izvornom obliku, industrija je sada u stanju pripravnosti, a utjecaj se već osjeća.

Jedna vodeća američka filmska kompanija koja radi na domaćim i međunarodnim produkcijama izjavila je: "Trumpovi potezi već utječu na prodaju u Kini, ali ovo bi smanjilo cijelo globalno tržište jer kupci neće htjeti plaćati minimalne garancije ako će postojati porez na filmove na sajmu u Cannesu ili na filmove koje su već kupili.

To utječe na domaće distribucijske ugovore, ali utječe i na investitore koji su uložili novac u filmove jer će njihovi filmovi odjednom vrijediti manje. Nećemo moći snimati filmove za iste budžete, glumci neće dobivati iste honorare i tako dalje. Jednostavno, uništilo bi neovisni sektor." 

Jedan istaknuti američki agent kratko je prokomentirao: "Ovo uopće nije dobro za Cannes." Drugi europski prodavač filmova dodao je: "Kakva bomba uoči Cannesa. Možda neće stupiti na snagu, ali sama mogućnost takve carine stvara nepotrebnu nesigurnost prema američkom tržištu koje je tek počelo pokazivati pozitivne znakove oporavka nakon štrajkova."

Veteran međunarodne distribucije sažeo je opće raspoloženje: "Prerano je reći, ali ovo će definitivno biti glavna tema razgovora u Cannesu." Jedan talijanski kupac pozvao je na oprez: "Pričekajmo detalje. Ovaj čovjek mijenja mišljenje svaki dan."

Strane vlade također počinju reagirati na vijesti. Australski ministar unutarnjih poslova Tony Burke izjavio je da je razgovarao s čelnikom vladinog tijela Screen Australia o predloženim carinama, naglasivši: "Nitko ne bi trebao sumnjati da ćemo se nedvosmisleno zalagati za prava australske filmske industrije." 

Novozelandski premijer Christopher Luxon napomenuo je: "Morat ćemo vidjeti detalje onoga što će se na kraju pojaviti. Ali očito ćemo biti veliki zagovornici, veliki prvaci tog sektora u toj industriji." Caroline Dinenage, predsjednica utjecajnog Odbora za kulturu, medije i sport britanskog parlamenta, upozorila je: "Prošlog mjeseca Odbor za kulturu, medije i sport upozorio je na samozadovoljstvo u vezi s našim statusom Hollywooda Europe.

Najava predsjednika Trumpa učinila je to upozorenje i previše stvarnim." Dodala je kako otežavanje snimanja filmova u Ujedinjenom Kraljevstvu nije u interesu američkih tvrtki čije investicije u britanske kapacitete i talente donose fantastične povrate s obje strane Atlantika, te pozvala ministre da hitno daju prioritet ovom pitanju u tekućim trgovinskim pregovorima.

Sam Trump je svoju odluku obrazložio tvrdnjama da "filmska industrija u Americi umire vrlo brzom smrću" te da druge zemlje nude razne poticaje kako bi privukle američke filmaše i studije. Ustvrdio je da je Hollywood "devastiran" i da je to "udruženi napor drugih nacija" koji predstavlja "prijetnju nacionalnoj sigurnosti" i "propagandu". Njegov je cilj, kako kaže, da se filmovi "ponovno snimaju u Americi". 

Kasnije je novinarima pojasnio da druge nacije "kradu filmsku sposobnost Sjedinjenih Država" te da bi, ako nisu voljne snimati filmove unutar SAD-a, trebalo uvesti carine, pogotovo jer strane vlade financijski podupiru te produkcije. Ironično, prema podacima Motion Picture Association, američka filmska industrija generira pozitivan trgovinski saldo na svim većim svjetskim tržištima, s izvozom koji je 3.1 puta veći od uvoza, te je ostvarila 22.6 milijardi dolara izvoza i 15.3 milijarde dolara trgovinskog suficita, što direktno proturječi Trumpovim tvrdnjama o "umirućoj industriji".

U konačnici, ova prijetnja carinama, bez obzira na njezinu konačnu sudbinu, već je unijela značajnu dozu nesigurnosti i poremećaja u globalnu filmsku industriju. Pokrenula je lavinu spekulacija, zabrinutosti i diplomatskih aktivnosti, istovremeno naglašavajući krhkost međunarodnih produkcijskih modela i važnost stabilnog regulatornog okruženja.

Hoće li se ova "bomba" pokazati kao još jedan primjer Trumpove retoričke pirotehnike ili kao stvarni početak trgovinskog rata u filmskom sektoru, ostaje za vidjeti. No, sjena koju je bacila na industriju, posebice uoči važnih događanja poput Cannesa, neosporno je stvarna i potencijalno dugoročna.