NE POSTOJE točni podaci, ali u Zagrebu žive tisuće, a prema nekim procjenama i deseci tisuća Splićana. Studenti, radnici, ljudi u potrazi za više mogućnosti ili promjenom - i druga najomraženija skupina zagrebačkim internet ratnicima, odmah iza Hercegovaca.

Magdalena Andromak, također Splićanka koja je u jednom trenutku odlučila doći u Zagreb, prije tri godine snimila je prijatelje iz Splita u istoj situaciji. Sada je izbacila kratki film o tome i nazvala ga 101 DOTEPENEC. Zanimljivo je da nitko od Splićana u videu nije došao u Zagreb studirati - svima je trebala neka životna promjena.

"Došao sam s 3000 kuna"

Upravo iz tog razloga je u glavni grad došao Pjero, jedan od četvero Splićana u filmu. "Došao sam u Zagreb s 3000 kuna. Živjeti u Zagrebu s 3000 kuna - meni bi to i da sam ostao u Splitu s materom bilo malo. Morao sam odmah naći posao, snaći se... Znači, dolazim u nepoznato sa kunom", prisjeća se.

"Materi sam rekao: "Mama, ja selim u Zagreb." I ona me, naravno, posrala. Jer, naravno, kao i svaka mater prema svom djetetu, još kad si najmlađi... Ja imam dva starija brata. I onda me ona željela zadržati kraj sebe. Ali ja sam znao da se doma uvijek mogu vratiti, iako mi to nije bio cilj. Da nisam otišao, mislim da bih bio previše razmažen i ništa ne bih napravio", nastavlja.

"U Splitu zapneš, nema toliko mogućnosti"

S njim se slaže i Mia, koja je u Zagreb došla u ranim dvadesetima. Split ju je, kaže, počeo gušiti: "Svugdje pođi, doma dođi... Ali u Splitu zapneš, malen je grad, svi se znaju i nema toliko mogućnosti kao ovdje."

Dodaje i da je najbolja stvar u odnosu na Split količina sadržaja tijekom godine. "U Splitu se isplati biti samo ljeti, jer dolaze turisti, veselo je, toplo, atmosfera je odlična... A u Zagrebu je zima super. To svi znaju – imaš Advent, uvijek možeš negdje izaći jer je grad velik, ima više mogućnosti i nikad ti nije dosadno. A u Splitu je riva prazna, sve je zatvoreno i nemaš baš gdje izaći s ekipom", kaže.

"Neki ljudi iz Splita ne osjećaju se ugodno ovdje"

Svaka promjena donosi i izazove - tako su svi Zagreb doživjeli na različit način. Uglavnom potvrđuju ono što se često govori na relaciji Zagreb-Split: jedan od tih gradova, ako si iz onog drugog, ili voliš ili mrziš.

"Ljudi s mog fakulteta koji su također iz Dalmacije, pogotovo Splićani, ne osjećaju se ugodno ovdje. Ne znam je li to zbog nekog polusukoba između Zagrepčana i Splićana, ali mislim da im nije lako. Ne znam što točno na to utječe jer ja to osobno ne osjećam – meni je super", objašnjava Pjero.

Irena, koja se u međuvremenu vratila u Split, kaže kako se nikad nije uspjela potpuno uklopiti u Zagreb. "Iskreno, ne doživljavam Zagreb kao svoj dom. Uvijek je lijepo vratiti se kući. Kada kažem kući, kada kažem dom, još uvijek mislim na Split", govori.

"Danas svi dolazimo negdje s predodžbama"

Naravno, u razgovoru su na red došla i vječna natezanja između Zagreba i Splita. Jesu li napetosti stvarne ili su to samo lovačke priče? Šime, kojem je Zagreb bio usputna stanica (sad živi u Danskoj), kaže da je i on došao sa svojim predrasudama:

"Mislim da smo svi danas, neću reći zatrovani, ali toliko smo pod utjecajem svega da kada netko kaže da dolazi negdje bez ikakve predodžbe, bez slike u glavi, laže. Tako da sam i ja nešto očekivao – stvorio sam sliku u glavi kako bi to moglo biti."

"Najviše sam se fokusirao na ljude jer sam vjerovao da je ovdje stil života brži – da vlada muk i da ljudi čitaju knjige u tramvaju, da žure na posao, brzo hodaju, ne gledaju lijevo ni desno, ne gledaju tuđe prozore, odjeću... Da su 'programirani' naspram Dalmatinaca", objašnjava.

"Dijelimo se i u najmanjim sredinama"

Dodaje kako se novim generacijama stereotipi polako razbijaju, ali i da će podjela uvijek biti zbog ljudske prirode. "U Splitu imaš dva kvarta koji se mrze i sukobljavaju, pa na razini grada dva kluba koja se ne vole, na razini županije dva grada, na razini države dva grada, pa čak i dvije regije koje se ne podnose... I u najmanjim sredinama uspijemo se podijeliti", zaključuje.

Magdalenu, autoricu filma, pitali smo kako ona vidi cijelu situaciju i kakvo je bilo njeno osobno iskustvo kad se našla u metropoli. Ona je, za razliku od većine, vrlo rano znala da će doći u Zagreb.

"Oduvijek sam voljela Zagreb"

"Nešto me privlačilo u Zagrebu. Taj žamor, različite vrste ljudi - možda je to bilo već neko ono buđenje antropologa u meni. Mislim da se za Splićane općenito smatra da smo dosta uniformni. Znam da ljudi uglavnom ili vole ili mrze Zagreb, ja sam ga oduvijek voljela i htjela studirati tu", objašnjava.

"Igrom slučaja sam opet u Splitu, ali Zagreb definitivno nije izbrisan iz moje budućnosti. I dalje se vidim tamo i imam puno prijatelja gore. I te godine kad sam snimala film bilo nas je puno iz Splita u Zagrebu, tako se poklopilo", nastavlja.

Nekima je Zagreb mali, a drugima Split prevelik

Kaže kako joj je najzabavnija razlika ona u percepciji veličine gradova, ali i način na koji se dojam mijenja s vremenom. "Kad je Irena došla u Zagreb, rekla je da je grad ogroman, da se jedva snašla. Kad smo gledali film na kolegiju, jer smo svi imali prezentaciju svojih filmova, profesorica se nasmijala i rekla: "A ja sam iz Zagreba, pa meni nije velik'", prisjeća se Magdalena.

"S druge strane, neko je u filmu rekao da je Split mali grad, pa su mi se javljali drugi ljudi nakon objave filma na YouTubeu i rekli: 'Ajme meni, umirala sam od smijeha jer ne mogu vjerovati da neko može izjaviti da je Split mali grad!'. Sve to pokazuje kako svatko ima svoju perspektivu, svatko ima svoje ciljeve, koliko je to sve drugačije...", smije se.

"Još se nisam razišla s nekim samo zato što je iz Zagreba"

Magdalena dodaje kako su je u Zagrebu svi odlično prihvatili, i da nije imala nikakvih loših iskustava: "I Zagreb i Split odlikuju se snažnim lokal-patriotizmom. Ljudi su jako ponosni što su iz Splita, ali su jednako jako ponosni što su iz Zagreba."

"Još nikad se nisam susrela s nekom osobom iz Zagreba s kojom sam se na fundamentalnoj razini razilazila zbog toga što je iz Zagreba. Jednostavno ne mislim da to tako funkcionira. I mislim da se i tamo gdje još uvijek tako funkcionira to lagano mijenja. Mislim, meni je to normalna stvar kao mladoj otvorenoj osobi. Niti sam tako odgojena niti je to moj pogled na život", zaključuje.