Foto: 123rf

KAO i drugi teški metali, arsen se u ljudski organizam unosi vodom i hranom.

Najuobičajeniji način unošenja arsena u organizam proizlazi iz činjenice kako se arsen nalazi u aditivima koji se koriste u proizvodnji hrane za stoku.



Arsen je kumulativni otrov, a što znači da se on zadržava u tijelu te štetno djeluje kroz dugi vremenski period. Ovu konstataciju podržava činjenica kako se arsen pronalazi i u leševima koji su stari i do nekoliko godina.

U ljudskoj prošlosti arsen je bio sredstvo kojim su se trovači služili kako bi likvidirali određene ljude. 
 

Radi unosa arsena 1900. godine u Engleskoj je zabilježeno trovanje 4000 osoba te više od 300 smrtnih slučajeva. Glukoza kontaminirana arsenom koristila se za proizvodnju piva.
 

Treba naglasiti kako se arsen i prirodno nalazi u određenoj hrani.
 

 Navodno se u određenim namirnicama nalaze sljedeće količine arsena:
 

0,1 - 1 mg/kg žitarica, voća i povrća;
 

0,05 mg/kg mlijeka;
 

2 - 8 mg/kg ribe;
 

3 - 8 mg/kg školjaka;
 

175 mg/kg rakova.

 

Unosom arsena u organizam znatno se povećava rizik obolijevanja od raka. 
 

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) arsen je postavila na 2. mjesto po toksičnosti u namirnicama te po mogućem kancerogenom djelovanju.
 

Kontinuiranim unosom arsena u ljudski organizam izazivaju se oštećenja i pigmentacija sluzokože, a što rezultira pojavom tumora. 
 

Arsen sadrži oko 1500 spojeva koji se koriste kao lijekovi, insekticidi, fungicidi te herbicidi, a uobičajeno se deponira u obliku sulfida.

Važno je naglasiti kako elementarni arsen nije otrovan te kako prosječan čovjek u svojim tkivima posjeduje oko 18 mg arsena. Međutim, u obliku pesticida arsen se nalazi u velikim količinama u hrani koju ljudi uobičajeno konzumiraju.

Prema brojnim informacija arsen iz herbicida koji se koriste za zaštitu duhana jedan je od glavnih uzročnika obolijevanja aktivnih pušača od raka pluća.

Zanimljiva je i činjenica kako dodavanjem arsena u čaj možete proizvesti sredstvo za ubijanje mrava.