25. LIPNJA 1982. u američka kina stigao je Stvor (The Thing), znanstvenofantastični horor redatelja Johna Carpentera koji je u početku dočekan uz dozu skepticizma, ali je tijekom godina postao jedan od najutjecajnijih i najhvaljenijih horora svih vremena. Iako je tada podbacio na kinoblagajnama, danas se smatra remek-djelom zbog napete atmosfere, paranoje i praktičnih specijalnih efekata.

Film je adaptacija novele Who Goes There? Johna W. Campbella Jr., a zapravo je i svojevrsni remake filma The Thing from Another World iz 1951. godine. Carpenterov pristup bio je daleko mračniji, krvaviji i psihološki napetiji – istinska priča o izolaciji, sumnji i borbi protiv nepoznatog koje se skriva u nama.

O čemu se radi u filmu?

Radnja je smještena u zabačenu američku istraživačku postaju na Antarktici. Skupina znanstvenika i tehničara otkriva da se u blizini dogodilo nešto zastrašujuće – norveški tim nestao je pod nepoznatim okolnostima, a u središtu svega nalazi se pas u čijem se tijelu skriva vanzemaljac.

Taj entitet, koji se u filmu naziva Stvor, nije klasično čudovište – nakon što dođe u kontakt sa živim organizmom, on može savršeno imitirati to biće. To znači da bilo koji član ekipe može biti zaražen misterioznim organizmom, a da nitko drugi to ne zna.

Kako paranoja raste, odnosi među članovima tima pucaju, a izolirani snježni pejzaži dodatno pojačavaju osjećaj tjeskobe. Na čelu grupe je R. J. MacReady, pilot helikoptera kojeg tumači Kurt Russell u ulozi hladnog i opreznog muškarca koji je spreman uništiti sve kako bi spasio čovječanstvo.

Specijalni efekti koji su postavili nove standarde

Jedan od najvažnijih aspekata filma jesu revolucionarni praktični specijalni efekti koje je osmislio tada mladi Rob Bottin. Umjesto klasičnih kostima ili jednostavne šminke, Stvor prikazuje groteskne transformacije – tijela se pretvaraju u izobličene mutacije, lica se cijepaju, a organi se stapaju s drugim organizmima.

Te su scene izazvale gađenje, strah i divljenje te se do danas drže kao uzor za body horor filmove. Iako su 1982. godine kritike bile oštre, nazivajući ih degutantnima, s vremenom su postale mjerilo kvalitete u hororu.

Zanimljivo je da je sam Carpenter bio razočaran prijemom filma koji je prikazan gotovo paralelno s E.T.-jem Stevena Spielberga – još jednom pričom o vanzemaljcu, ali onom dobronamjernom. Publika nije bila spremna za ovako pesimističan i mračan pogled na susret s nepoznatim.

Od promašaja do kultnog statusa

Stvor je na kino blagajnama zaradio oko 19 milijuna dolara na budžetu od oko 15 milijuna, a kritičari su ga u to vrijeme napadali zbog nihilizma, brutalnosti i manjka humanosti. No, nakon izlaska na VHS-u i kasnije DVD-u, film je pronašao svoju publiku, a kritičari su ga počeli gledati u drugom svjetlu.

Danas se smatra remek-djelom među znanstvenofantastičnim hororima i jednim od najboljih djela Johna Carpentera. Osim toga, film je relevantan i danas jer se bavi temama nepovjerenja, identiteta i izolacije.

Kultni status filma dodatno je potvrđen stvaranjem videoigara, stripova, prequela (2011.) i brojnih filmskih analiza koje ističu njegovu višeslojnost i tehničku izvrsnost.