JIM CLARK često se naziva jednim od najvećih vozača u povijesti Formule 1, a ostavio je neizbrisiv trag u svijetu automobilističkih utrka. Clark je od skromnih početaka na obiteljskoj farmi stigao do svjetske slave, osvojivši dva naslova svjetskog prvaka u Formuli 1 i pobijedivši na legendarnom Indianapolis 500.

Rođen je 4. ožujka 1936. godine u selu Kilmany, u povijesnoj regiji Fife u Škotskoj. Bio je najmlađe od petero djece i jedini sin u obitelji farmerskog podrijetla.

Njegovi roditelji James i Helen Clark bavili su se poljoprivredom, a mladi Jim odrastao je u ruralnom području, okružen prirodom i poljskim radovima. Obitelj se kasnije preselila u Edington Mains, farmu u blizini Dunsa u škotskim granicama, gdje je Clark proveo veći dio djetinjstva. Iako su roditelji bili skeptični prema njegovu zanimanju za automobile, to ga nije spriječilo da razvije strast prema brzini i mehanici.

Clark je pohađao lokalne škole, uključujući osnovnu školu u Chirnsideu, a kasnije je nastavio obrazovanje u privatnim školama Clifton Hall u Edinburghu i Loretto School u Musselburghu. Njegovo formalno obrazovanje završilo je u dobi od 16 godina, kada je napustio školu kako bi se posvetio obiteljskoj farmi.

Počeci karijere

Clarkova trkačka karijera započela je gotovo slučajno. U početku se nije vidio kao profesionalni vozač; njegov prvi dodir s natjecanjem bio je kroz lokalne relije i brdske utrke u Škotskoj. Početkom 1950-ih Clark se pridružio mjesnom autoklubu, gdje je vozio automobile poput Sunbeam-Talbota. Njegov talent brzo je privukao pozornost Iana Scotta Watsona, prijatelja i lokalnog entuzijasta, koji je prepoznao Clarkovu iznimnu sposobnost za volanom.

Godine 1956. Clark je počeo ozbiljnije pristupati utrkama, natječući se u nacionalnim prvenstvima s timom Border Reivers. Vozio je automobile poput Jaguar D-Typea i Porschea 356, pokazujući nevjerojatnu preciznost i kontrolu.

Njegova prva značajna pobjeda stigla je 1958. godine, kada je privukao pozornost Colina Chapmana, osnivača Lotusa. Chapman, poznat po inovativnom pristupu konstrukciji automobila, vidio je u Clarku savršenog vozača za svoje lagane, ali tehnički zahtjevne bolide.

Clarkova karijera dosegla je vrhunac u Formuli 1, gdje je postao sinonim za brzinu i eleganciju. Njegov debi u Formuli 1 dogodio se 6. lipnja 1960. na Velikoj nagradi Nizozemske u Zandvoortu, gdje je vozio za Lotus. Iako je odustao zbog kvara na bolidu, već je tada pokazao potencijal. Prvu pobjedu ostvario je 1962. godine na Velikoj nagradi Belgije u Spa-Francorchampsu, stazi poznatoj po svojoj opasnosti i zahtjevnosti.

Godina 1963. označila je Clarkov uspon na svjetsku scenu. Osvojio je svoj prvi naslov svjetskog prvaka u Formuli 1, dominirajući sezonom s Lotusom 25. Pobijedio je na sedam od deset utrka, uključujući četiri uzastopne pobjede.

Njegova sposobnost da "miluje" bolid umjesto da ga agresivno tjera do granica bila je ključ njegova uspjeha. Cedric Selzer, jedan od Clarkovih mehaničara, kasnije je rekao: "Mogao si staviti sve mjenjače na stol ispred mene, a ja bih znao koji je Jimov – pokazivao je najmanje znakova trošenja."

Drugi naslov svjetskog prvaka stigao je 1965., kada je Clark ponovno dominirao Formulom 1, osvojivši šest utrka.
Iste godine postigao je povijesnu pobjedu na Indianapolis 500, postavši prvi neamerički vozač koji je trijumfirao na toj utrci nakon 49 godina, vozeći Lotus 38 s Fordovim motorom.

Njegova skromnost je bila legendarna

Clarkov doprinos motosportu nadilazi njegove trofeje. Njegov stil vožnje – precizan, fluidan i gotovo umjetnički – postavio je standarde za buduće generacije vozača. Bio je poznat po svojoj "mekoći" prema bolidu - njegova sposobnost očuvanja opreme omogućila mu je da završava utrke tamo gdje su drugi odustajali zbog mehaničkih kvarova.

Clark je također bio ključan u razvoju Lotusa kao konkurentske momčadi. Njegova suradnja s Colinom Chapmanom pomogla je usavršiti revolucionarne dizajne, poput monokoka u Formuli 1, koji su povećali sigurnost i performanse. Njihova bliskost bila je i prijateljska i profesionalna; Chapman je Clarka smatrao idealnim vozačem za svoje inovacije.

Clarkova skromnost bila je legendarna. Nakon pobjede na Indianapolis 500, dok su ga novinari zasipali pitanjima, jednostavno je rekao: "Mislim da sam imao sreće što sam bio u pravom autu u pravo vrijeme." Njegov mehaničar Derek Wild često je isticao Clarkovu nevjerojatnu sposobnost: "Jim nije trošio automobile – on ih je čuvao."

Tragični kraj

Nažalost, Clarkova karijera završila je tragično 7. travnja 1968. na utrci Formule 2 na stazi Hockenheimring u Njemačkoj. U dobi od samo 32 godine, Clark je poginuo kada je njegov Lotus 48 izletio sa staze i udario u drveće. Uzrok nesreće nikada nije u potpunosti razjašnjen; pretpostavlja se da je došlo do mehaničkog kvara ili defekta na gumi.

U trenutku smrti Clark je držao rekorde u Formuli 1: 25 pobjeda, 33 pole pozicije i 28 najbržih krugova iz 72 starta. Njegovo nasljeđe živi kroz brojne počasti: memorijal na Hockenheimringu, kip u rodnom Kilmanyu i Motorsport muzej.