JEDNA je mama na TikToku savršeno sažela iskustvo roditeljstva u kratkom videu koji je postao viralan s više od 1.4 milijuna pregleda. Scena je poznata mnogim roditeljima: ona sjedi na prostranom, praznom kauču, no njezino je dijete smješteno direktno na njoj, ne ostavljajući ni milimetra prostora. U opisu videa duhovito je napisala: "Osobni prostor… ne poznajem ga 🤣", a sudeći prema komentarima, daleko je od jedine koja se tako osjeća.

Komentari su se odmah počeli nizati, a mnogi su roditelji podijelili slična iskustva. "Svaki put. Trebali smo se roditi s tobolcima poput klokana," našalila se jedna korisnica. Druga je majka dodala: "Kunem se, kad bi se mogli vratiti u naše trbuhe, učinili bi to." Jedna je korisnica ponudila teoriju koju mnogi roditelji potajno sumnjaju: "Stvarno mislim da im nedostaje biti unutar nas. Kao da postoji taj mali osjećaj u njima koji se želi vratiti."

Ovi odgovori otkrivaju nešto što je istovremeno smiješno univerzalno i duboko emotivno: neutaživu potrebu mališana za blizinom i preopterećenost koju roditelji zbog toga često osjećaju.

Kada prezasićenost dodirom postane stvarnost

Za malu djecu, fizička blizina je sinonim za sigurnost. Stručnjaci objašnjavaju da djeca neprestano traže fizički kontakt kako bi regulirala svoje emocije, osjećala se zaštićeno i istraživala svijet iz sigurne baze. Međutim, za roditelje koji balansiraju između posla, kućanskih obaveza i brige o djeci, ta stalna potreba za blizinom ponekad može djelovati zagušujuće.

Izraz "prezasićenost dodirom" opisuje senzorno preopterećenje koje nastaje zbog previše fizičkog kontakta i stvaran je dio roditeljskog iskustva. Potreba za odmorom od dodira ne znači da nešto nije u redu s vašom vezom, već da je vaš živčani sustav preopterećen, što je posebno često u ranom majčinstvu.

Kako se resetirati u trenucima preopterećenosti

Ako se osjećate fizički i emocionalno iscrpljeno, niste sami i niste loš roditelj jer vam treba prostora. Postoji nekoliko načina kako si možete pomoći. Prvo, imenujte što se događa. Izgovoriti naglas "Trenutno se osjećam kao da mi je previše dodira" može normalizirati iskustvo.

Uzmite mikro-pauze; čak i izlazak na svježi zrak na dvije do tri minute može promijeniti vašu energiju. Pokušajte s prijelaznim objektima, poput posebnog jastuka ili plišane igračke s kojom se dijete može maziti pored vas. Uključite partnera ili mrežu podrške i zatražite 20 minuta samo za sebe. Ponekad, samo osvještavanje da je ova faza privremena može ublažiti frustraciju.

Faza koja ispunjava srce, ali i cijelo krilo

Mališani ne razumiju pojam granica, ali, kao što će vam reći svaki iskusniji roditelj, brzo uče. A kada nauče, može biti iznenađujuće koliko brzo privrženost ustupa mjesto neovisnosti. Isti onaj kauč koji je nekada bio pretrpan dječjim udovima, jednog će dana djelovati previše prazno.

Upravo zato videozapisi poput ovog tako snažno pogađaju. Prikazuju ljepotu u kaosu i apsurdnost situacije u kojoj imate savršeno udoban kauč, a ipak služite kao sjedalo. Oni razotkrivaju neizgovorenu istinu: ovi preplavljujući trenuci ujedno su i oni koji će nam jednog dana najviše nedostajati.