DJECA ne uče samo iz onoga što im govorimo, već ponajviše iz onoga što svakodnevno radimo. Kroz godine odrastanja, promatranje roditeljskih reakcija, odluka i navika stvara temelj za obrasce ponašanja koje će nositi kroz cijeli život. Iako mnogi roditelji paze na riječi koje upućuju djeci, često zaboravljaju da upravo njihovo ponašanje ostavlja najveći trag. Dakle, ovo su neke od navika koje djeca usvajaju od roditelja.

1. Način suočavanja sa stresom

Djeca pažljivo promatraju kako roditelji reagiraju u izazovnim situacijama – bježe li od problema, viču, povlače se ili mirno rješavaju stvari. Razni psiholozi ističu da djeca nesvjesno preuzimaju obrasce emocionalne regulacije svojih roditelja, što kasnije utječe na njihovu otpornost i mentalno zdravlje.

2. Odnos prema hrani i tijelu

Komentari poput "Debeo sam" ili "Ne smijem to jesti" ostavljaju snažan dojam, iako često djeluju bezazleno. Djeca uče što znači hraniti tijelo, ali i kakav odnos imati prema njemu. U obiteljima gdje se hrana koristi kao utjeha ili kazna, takvi se obrasci često zadrže i u odrasloj dobi.

3. Komunikacija i rješavanje sukoba

Stručnjaci za odnose upozoravaju da djeca koja odrastaju u okruženju punom pasivne agresije, povišenih tonova ili ignoriranja, često kasnije imaju poteškoće u izražavanju vlastitih potreba i granica. Suprotno tome, otvoren razgovor i poštivanje različitih mišljenja u obitelji uče dijete kako zdravo komunicirati.

4. Odnos prema novcu

Ponašanje roditelja prema novcu – troše li impulzivno, štede, skrivaju financijske probleme – oblikuje dječju percepciju o vrijednosti i sigurnosti. Djeca ne moraju znati točne iznose, ali upijaju stavove – dakle je li novac izvor brige, slobode ili konflikta.

5. Briga o sebi

U kućama gdje se roditelji nikad ne odmaraju, ne govore "ne" i uvijek stavljaju druge na prvo mjesto, djeca mogu usvojiti ideju da je iscrpljenost normalna. Terapeuti i savjetnici naglašavaju koliko je važno da roditelji vlastitim primjerom pokažu kako su briga o sebi i postavljanje granica znak zdravlja, a ne sebičnosti.

6. Odnos prema pogreškama

Ako roditelji pretjerano kažnjavaju pogreške ili ih doživljavaju kao sramotu, djeca mogu razviti strah od neuspjeha. S druge strane, otvoreno razgovaranje o pogreškama kao prilikama za rast stvara unutarnju sigurnost i zdravu sliku o sebi.

Djeca možda ne slušaju sve što roditelji govore – ali pamte i usvajaju gotovo sve što vide.