NEUSPJEH je dio života, a iako roditelji svojoj djeci žele samo najbolje, definicija tog "najboljeg" mijenja se iz generacije u generaciju, kao i načini na koje se do njega dolazi. Mnogi roditelji danas vjeruju da će neuspjeh naštetiti njihovoj djeci.

No, savjetnici upozoravaju da je štetno i pretjerano zaštitničko ponašanje koje djecu drži podalje od svakog neuspjeha. Takav pristup može dovesti do toga da dijete povjeruje kako je savršeno ili da razvije toliki strah od neuspjeha da se boji bilo što i pokušati.

Dopustite djetetu da ne uspije

Prisjetite se samo prvih pokušaja vašeg djeteta da prohoda. Većina beba ustaje i pada bezbroj puta prije nego što svlada tu vještinu. Spotaknu se, padnu, ustanu i pokušaju ponovno, isprobavajući različite strategije dok na kraju ne nauče hodati, a potom i trčati. Ponos na njihovim licima tada je neprocjenjiv. Isto vrijedi i za govor ili bilo koju drugu vještinu koju djeca usvajaju samostalno.

Licencirana klinička socijalna radnica dr. Jinnie Cristerna slaže se s tim. "Neuspjeh je ključan dio rasta i razvoja. Uči djecu da je u redu griješiti, dok god iz svojih pogrešaka uče", navodi ona. Upozorava da ako se roditelji stalno upliću kako bi spriječili djecu da se ikada muče, djeca mogu odrasti u strahu od neuspjeha i potpuno izbjegavati rizike, što ih čini nesposobnima da se samostalno nose sa životnim izazovima.

Zašto nam je prihvatljivo da djeca uče neke stvari kroz neuspjeh, a druge ne? Jedan od razloga je taj što učenje hodanja ne doživljavamo kao neuspjeh jer znamo da će dijete na kraju uspjeti. Stoga moramo naučiti vjerovati da će svladati i druge vještine. Za njihov razvoj u odrasle osobe ključno je da nauče prihvatiti kako je neuspjeh moguć i da ih on neće uništiti.

Neuspjeh kao prilika za učenje

Jedna majka podijelila je za portal YourTango svoje iskustvo. Njezina starija kći otišla je na fakultet s nizom iskustava učenja metodom pokušaja i pogrešaka - od hodanja i govora, preko vožnje bicikla, do toga kako se pripremiti za zahtjevan ispit. Imala je samopouzdanje jer je znala kako pristupiti učenju.

Ispričala joj je kako su neki kolege iz njezine srednje škole, koji su također upisali isti fakultet, imali problema. Njihovi roditelji su im tijekom školovanja provjeravali zadaće, a ponekad ih i pisali umjesto njih pa su imali bolje ocjene. Međutim, jednom kad su se našli u studentskom domu bez roditeljskog nadzora, nisu se znali organizirati.

"Knjige su im ostale zapakirane u foliji", prepričala je kći, dodajući da se neki od tih "boljih" učenika nikad nisu snašli. Njezina se kći tijekom osnovne i srednje škole ponekad mučila sa zadacima, ali je te vještine stekla prije fakulteta i zato je bila uspješna. Pouka je da djeca ponekad moraju pogriješiti, a bolje je da to čine dok su ulozi manji.

Ne dopustite da se djeca boje neuspjeha

Ako djetetu ne dopustite da uči iz neuspjeha, ono bi moglo razviti takav strah od neuspjeha i od toga da će vas razočarati da se neće usuditi ništa ni pokušati.

Što bi onda roditelj trebao učiniti? Odgovor je jednostavan. Dopustite djeci da isprobaju sve što ih zanima i što im je dostupno. Promatrajte "neuspjeh" kao "proces učenja". Pružite im emocionalnu podršku ako su uzrujani, potaknite ih da nastave pokušavati te pohvalite njihov trud, upornost i hrabrost. Na taj način odgajate dijete koje će biti spremno za uspjeh.