LJUDI su prirodno skloni uspoređivanju jer naš mozak neprestano razvrstava informacije i procjenjuje različite situacije. No kada roditelji uspoređuju svoju djecu s drugima, to može imati negativne posljedice. Takve usporedbe mogu potaknuti rivalstvo među braćom i sestrama te dugoročno narušiti djetetovo samopouzdanje, piše YourTango.

Nesvjesne negativne poruke

Djeca lako primjećuju govor tijela i prepoznaju kada pohvala nije iskrena, a roditelji im svojim ponašanjem često nesvjesno šalju pogrešne poruke.

Primjerice, otac na nogometnoj utakmici oduševljeno navija kada najbolji prijatelj njegova sina krene prema golu. No nakon utakmice vlastitom sinu samo prođe rukom kroz kosu i kaže: "Dobra utakmica". Dječak primjećuje razliku u očevim reakcijama i može steći dojam da njegov otac više cijeni uspjeh drugog djeteta.

Kako bi izbjegli takve situacije, roditelji bi trebali pripaziti na svoje ponašanje kada je njihovo dijete među vršnjacima. Čak i ako primijete da je neko drugo dijete uspješnije, važno je da ga ne uspoređuju s vlastitim. Umjesto toga, bolje je usredotočiti se na ono što je njihovo dijete dobro napravilo.

Primjerice, ako je tijekom utakmice uspješno blokiralo udarac na gol, roditelji ga mogu iskreno pohvaliti upravo zbog toga.

Različiti karakteri djece

Djeca lako primjećuju kako se roditelji ponašaju prema njima. Ako je jedno dijete otvorenije i društvenije, roditelj sličnog karaktera možda će s njim razgovarati življe i pokazivati više oduševljenja nego s mirnijim i povučenijim djetetom. Povučenije dijete takvu razliku u ponašanju može pogrešno protumačiti kao znak da ga roditelj manje voli ili prihvaća.

Kako bi to izbjegli, roditelji bi trebali bolje upoznati karakter svakog djeteta i prilagoditi mu način komunikacije. Važno je da svako dijete, bez obzira na to koliko je otvoreno ili povučeno, osjeća da je jednako voljeno, prihvaćeno i važno.

Prazni komplimenti

Ponekad dijete čuje roditelja kako oduševljeno govori o uspjesima njegova brata ili sestre, ali kada treba reći nešto lijepo o njemu, roditelj ne zna što bi rekao. Na kraju izgovori nešto općenito, poput "I ona je super", i brzo promijeni temu. Dijete zbog toga može steći dojam da roditelj nema ništa posebno za pohvaliti kod njega.

Kako bi izbjegli takve situacije, roditelji bi trebali razmisliti o tri osobine ili sposobnosti koje posebno cijene kod svakog djeteta. Važno je da djeci redovito pokazuju zbog čega su ponosni na njih i što ih kod njih posebno veseli.

Izravne usporedbe i štetna pitanja

Pitanje "Zašto ne možeš biti više kao tvoj brat ili sestra?" jedno je od najštetnijih koje roditelj može postaviti. Ono ne samo da izravno narušava samopoštovanje, već može stvoriti i dugoročnu ogorčenost prema bratu ili sestri. Umjesto nerealnih usporedbi, aktivno tražite i ističite pozitivne strane djeteta.

Nikada nemojte izgovoriti rečenicu koja počinje s "Zašto ne možeš biti kao...". Zamijenite je s "Tako sam ponosan na tebe jer...". Prihvatite jedinstvenost svakog djeteta i otvoreno razgovarajte o njihovim različitim kvalitetama, bez osuđivanja. Usredotočite se na njihove vrline i slavite ono što ih čini posebnima.

Različit tretman zbog dobi ili spola

Mnogi roditelji nisu svjesni da na djecu projiciraju vlastite predrasude o dobi i spolu. Redoslijed rođenja ili spol ne bi trebali utjecati na obiteljsku dinamiku, ali često postaju izvor problema. Primjerice, najmlađe dijete može zaključiti: "Da sam se rodio prvi, ne bi me uspoređivali" ili "Nikad neću postići što i stariji brat, pa neću ni pokušavati".

S druge strane, stariji sin može smatrati: "Sestri se sve dopušta samo zato što je cura". Da biste ostali neutralni, važno je definirati jasan i dosljedan plan odgoja. Provjerite vlastite pretpostavke vezane uz redoslijed rođenja i osvijestite gdje možda projicirate predrasude.

Edukacija i svjesnost ključni su za sprječavanje štetnih usporedbi. Kako bi djeca razvila samopouzdanje, važno je prepoznati njihove posebne sposobnosti i osobine te ih poticati da razvijaju ono u čemu su dobra.