RAZDOBLJE nakon poroda često se opisuje kao izazovno, iscrpljujuće i emocionalno zahtjevno. Ipak, u tom je periodu moguće doživjeti i trenutke intenzivne sreće. Kimberly Spair, koja je kroz babinje prošla četiri puta, kaže da je svako iskustvo bilo potpuno drugačije, a upravo joj je četvrto donijelo neočekivanu radost.

"Nakon prve bebe bilo mi je jako teško. Bila sam iscrpljena, preplavljena emocijama i teško sam se s njima nosila", ispričala je. "No, iskustva nakon kasnijih poroda, a posebno s četvrtim djetetom, bila su posve drugačija. Sjećam se mnogih trenutaka u kojima sam pomislila: 'Zaista sam sretna'", piše Parents.com.

Sreća je moguća i uz iscrpljenost

To ne znači da Spair nije bila umorna. Danonoćno je dojila, fizički se oporavljala, brinula o četvero djece i prolazila kroz sav intenzitet koji donosi novorođenče. Unatoč tome, tvrdi da umor i sreća mogu postojati istovremeno. "Kod četvrtog djeteta svjesno sam zaštitila razdoblje babinja. Usporila sam, kvalitetno sam se hranila i prihvatila sam pomoć. Provela sam jako puno vremena samo dojeći, držeći bebu i odmarajući se. Dopustila sam si da uživam u njoj, umjesto da osjećam pritisak povratka u normalan život", objašnjava Spair.

Kaže da joj je pomogla i spoznaja o tome koliko brzo to razdoblje prođe, a nije osjećala krivnju što je sretna. "Mislim da smo napravili važan posao time što smo normalizirali razgovore o postporođajnoj depresiji, tjeskobi i preopterećenosti. Apsolutno je nužno govoriti i o tome da se povezanost s bebom ne dogodi svakoj majci odmah", smatra ona. Ipak, Spair vjeruje da žene zaslužuju čuti i da babinje može biti predivno. "Možete osjećati mir i duboku povezanost. Možete gledati svoju bebu usred iscrpljujuće noći i osjetiti gotovo neopisivu radost."

Zašto je važno govoriti o sreći

Psiholozi se slažu da je, uz teme o depresiji i tjeskobi, važno govoriti i o sreći. Time se normalizira činjenica da je ovo životno razdoblje ispunjeno brojnim, pa i proturječnim emocijama. "Žene često pogrešno vjeruju da bi se trebale osjećati na jedan određeni način.

Kada su emocije istovremene i konfliktne, to ih može zbuniti i navesti da se zapitaju rade li nešto pogrešno", kaže Alexandra McNulty, klinička socijalna radnica i terapeutkinja za perinatalno mentalno zdravlje. "Priznavanje slojevitosti tog iskustva omogućuje svim ženama, bez obzira na to što osjećaju, da se u tom razdoblju osjećaju shvaćeno, a to je neprocjenjiv zaštitni faktor."

Kako izgleda stvarna postporođajna sreća

Sreća nakon poroda kod svakoga izgleda drugačije i ne mora se uvijek očitovati kao ushićenje ili euforija. "Naravno da će biti takvih trenutaka, no češće je riječ o eudaimonijskoj sreći, odnosno dubokom osjećaju životnog zadovoljstva", kaže McNulty. Ona pojašnjava da je ova vrsta sreće više tiho ispunjenje nego glasno slavlje te ističe da se taj osjećaj može javiti čak i usred teških trenutaka.

"Naglašavanje ovakve vrste sreće može smanjiti pritisak koji majke osjećaju da moraju 'uživati u svakoj sekundi'. Umjesto toga, pomaže im da pronađu ispunjenje čak i u napornim dijelovima majčinstva." Za Kelly Ling, osnivačicu projekta Stork & Spark, postporođajna sreća značila je istraživanje novih dijelova vlastitog identiteta, onih koji nisu nužno vezani uz ulogu majke ili staru verziju sebe.

Riječ je o prihvaćanju promjene i istraživanju što ona donosi. "Postoji toliko pravila, procesa i savjeta zbog kojih se na kraju dana majke često osjećaju kao da ništa ne rade kako treba", kaže Ling. Dodaje da joj je upravo dopuštenje da se osloni na vlastite instinkte, umjesto na društvena očekivanja, donijelo sreću i samopouzdanje.

Mali i veliki trenuci radosti

Prema riječima Alexandre McNulty, trenuci radosti mogu uključivati prekretnice u razvoju bebe, poput prvog osmijeha, ili trenutke povezivanja kada beba uhvati majku za ruku. "Važno je istaknuti i 'majčinske' uspjehe, kao što su prva šetnja kvartom, prvi samostalni izlazak ili trenutak kada iz prve uspijete savršeno poviti bebu", navodi ona. U vremenu kada je naglasak uglavnom na bebinom napretku, McNulty kaže da novopečenim majkama može koristiti i prepoznavanje vlastitog rasta.

Primjerice, spoznaja da su im se strpljenje i energija rastegnuli do neslućenih granica i da su dorasle izazovu. Jennifer Sodini sreću je osjetila gotovo odmah nakon rođenja kćeri. "Sjećam se da sam u bolnici pitala liječnika jesu li mi dali kakve lijekove, jer sam bila toliko sretna da sam se osjećala kao na drogama. Rekao mi je da je to normalna reakcija na oksitocin i povezivanje s djetetom", priča Sodini.

Kaže da su se ti valovi sreće nastavljali svakodnevno. "Poznajem sreću, radost i razne oblike ljubavi, ali nikada nisam osjetila tako čistu, ispunjavajuću i divnu ljubav kao prema svom djetetu. Stalno sam čekala da se nešto loše dogodi i pitala se kada će taj mjehur puknuti, ali depresija nikada nije nastupila."

Ključna uloga podrške

Na individualnoj razini, najvažniji zaštitni faktor u postporođajnom razdoblju je socijalna podrška, kaže McNulty. "Podrška okoline omogućuje majkama da se osjećaju shvaćeno, što je ključno u razdoblju kada su emocije pojačane, a samopouzdanje poljuljano. Kada prolazite kroz nešto novo ili izazovno, nevjerojatno je korisno čuti nekoga tko kaže: 'Točno znam na što misliš'", objašnjava.

Utjecaj manjka podrške bio je posebno vidljiv kod Sodini. Iako je većinu vremena bila sretna, proživljavala je i trenutke tuge, no kaže da to nije imalo veze s njezinom bebom. "Rodila sam u Meksiku, odakle je moj suprug, u vrijeme dok on još nije imao zelenu kartu. Bilo je vrlo izolirano i teško jer nisam bila u blizini svojih prijatelja", kaže Sodini. "Povezanost s kćeri zapravo mi je bila spas dok smo čekali povratak u Los Angeles."

Bez pritiska i uspoređivanja

Bez obzira na to kako se osjećate nakon poroda, ne biste trebali osjećati pritisak da to mora biti na točno određen način, bilo da ste većinu vremena sretni, tužni ili nešto između. "Voljela bih da ljudi shvate kako uspoređivanje vlastitog iskustva s tuđim nije korisno niti je mjerilo bilo čega", poručuje McNulty. Ona ističe da na postporođajno iskustvo utječu brojni faktori: društveni uvjeti, prisutnost šire obitelji, partnerov dopust, fleksibilnost na poslu, temperament bebe i još mnogo toga.

Važno je razumjeti da je, iako je divno osjetiti sreću, borba s mentalnim zdravljem nakon poroda također vrlo česta. Traženje stručne pomoći uvijek je dobra odluka, zaključuje ona. Ako primijetite znakove postporođajne depresije, poput naglih promjena raspoloženja, kroničnog umora i teške nesanice, obratite se svom liječniku. Pomoć i savjetovanje možete potražiti i kod udruga za podršku roditeljima.