BEZ OBZIRA izgubili bebu u 4. ili 34. tjednu trudnoće, majka koja izgubi bebu prolazit će kroz vrlo burno emocionalno stanje.

Vremensko trajanje trudnoće nije mjerodavno za dužinu žalovanja.

Mame se ne trebaju sramiti svog žalovanja čak i ako su bile trudne i samo jedan dan, ne treba se opterećivati ni činjenicom da je to i logična biološka posljedica nečega i nekog poremećaja.

O ovome mnoge žene ne vole razgovarati obzirom da je za mnoge to osobna, intimna stvar i događaj ili to smatraju tabu temom. Tragična je činjenica da se neke bebe rode prebolesne ili previše rano da bi mogle preživjeti.

Tuga zbog gubitka bebe je neizmjerno tužan i bolan proces. Važno je naglasiti da svako tuguje na drugačiji način i da ne postoji ispravan ili pogrešan način izražavanja tuge i bola.

Postoji pet stadija kroz koje prolaze roditelji u ovakvoj situaciji: odbijanje, bijes, očaj, depresija i prihvaćanje. Ali daleko od toga da su ovo jedina osjećanja kroz koja roditelji prolaze nakon gubitka bebe. Oni također osjećaju bespomoćnost, krivicu, psihičke poremećaje, iscrpljenost, kao da je život izgubio smisao, kao da se normalan život nikada neće nastaviti…

Nema ni pravog ni krivog načina da se to završi. Bitno je koliko je mami važno da se ta faza tugovanja završi i ne treba se uspoređivati sa drugima i kako su to drugi riješili. Mama je tu najvažnija.