KOMPLIMENTI nas lako osvoje jer se zbog njih osjećamo dobro i prihvaćeno. No ponekad nas upravo oni komplimenti koji zvuče najljepše zapravo uče da se nečemu prilagodimo, tvrdi psiholog Mark Travers.

"U određenim odnosima komplimenti ne potvrđuju ono što jesmo, već nas usmjeravaju prema onome što drugima više odgovara. Tako neprimjetno počinjemo mijenjati sebe kako bismo ostali voljeni – čak i kad to znači da potiskujemo ono što stvarno osjećamo", objasnio je za Psychology Today. Istaknuo je dva komplimenta koja su zapravo oblik kontrole i manipulacije.

"Kako si uvijek tako smiren/a?"

"Ovo je kompliment koji često ne nagrađuje emocionalnu snagu, već emocionalnu tišinu. Isprva zvuči kao priznanje zrelosti i unutarnjeg mira, osobito za one koji su navikli igrati ulogu mirotvorca. No u stvarnosti takva pohvala može više govoriti o tuđoj potrebi za mirom nego o vašoj otpornosti", kaže psiholog.

Kad naša smirenost nikoga ne izaziva niti uznemirava, ona postaje nešto što se od nas očekuje, dodaje Travers. "Možda počnete glumiti tu smirenost čak i kad vas boli - jer je upravo to postala vaša uloga u odnosu. A kad smirenost više nije slobodan izbor, već očekivani obrazac ponašanja", ističe.

"Ti si jedina osoba s kojom mogu razgovarati"

Ovakav kompliment nas uzdiže zbog naše empatije, ali nas tiho pretvara u osobu koja je odgovorna za tuđe emocije. U početku se može činiti kao znak velike bliskosti i povjerenja, no zapravo može značiti emocionalnu ovisnost.

"S vremenom, ta potreba da budete stalno dostupni i emocionalno usklađeni može iscrpiti vaše granice. Osjećaj da ste nekomu neophodni može vas odvojiti od vlastitih potreba. Umjesto prave bliskosti, stvara se dinamika u kojoj tuđe emocije postaju vaša odgovornost, a vaša podrška njihova nužnost", zaključuje Travers.