RIJETKO koja sitnica nakon kupnje izaziva toliko žestoku raspravu kao pitanje što radite s kolicima kad završite. Vratite li ih na mjesto ili ih ostavite na parkiralištu i odete kao da ništa nije bilo? Ta naizgled banalna odluka posljednjih je godina zapalila internet - od rasprava na Redditu do profila na društvenim mrežama koji javno prozivaju one koji ostavljaju kolica, piše Eating Well.

Jedni tvrde da je vraćanje kolica osnovna pristojnost i znak obzirnosti, a drugi uzvraćaju da je skupljanje kolica nečiji posao. Iako sve skupa zvuči trivijalno, rasprava zapravo dotiče dublja pitanja - karakter, odgovornost i ono što dugujemo jedni drugima kad nitko ne gleda.

"Kolica za kupnju dodiruju naše dublje strahove o odgovornosti i općem manjku reda. Pitanje je hoće li netko učiniti ispravnu stvar kad zna da za to neće snositi posljedice", kaže psihologinja dr. Sanam Hafeez. Stručnjaci objašnjavaju ima li ova rasprava ikakvo uporište u znanosti i otkriva li doista o vašoj osobnosti onoliko koliko bi vas internet htio uvjeriti.

Što je "teorija kolica"?

Iako ideja vjerojatno postoji već dugo, takozvana "teorija kolica za kupnju" postala je viralna tek prije nekoliko godina. Poanta je jednostavna - nema nagrade ako vratite kolica i nema kazne ako ih ostavite, pa se vraćanje tumači kao čista, dobrovoljna gesta građanske odgovornosti.

Prema toj "teoriji", oni koji vraćaju kolica navodno pokazuju da su spremni učiniti ispravnu stvar bez vanjskog poticaja, dok se za one koji to ne rade tvrdi da time otkrivaju neku neobzirnost ili manu u karakteru.

"Razumijem zašto je ta ideja toliko privlačna", kaže dr. Judy Ho, klinička i forenzička neuropsihologinja. "To je jednostavna, svima poznata situacija koja dobiva moralnu težinu jer ne traži velik napor, uglavnom je anonimna i predstavlja se kao 'ispravna stvar'."

Što to govori o vašoj osobnosti

Ako "teorija kolica" nije znanstveno utemeljena, govori li ponašanje s kolicima išta bitno o vama? Psiholozi kažu - stvar je složenija. Takvi svakodnevni postupci ponekad mogu odražavati šire crte ličnosti poput savjesnosti ili obzirnosti, ali izvlačiti velike zaključke na temelju jedne situacije na parkiralištu previše je pojednostavljeno.

"Takve male odluke mogu nešto govoriti o moralnom karakteru ako se promatraju kroz vrijeme i ako uključuju stvarnu empatiju, trošak ili posljedicu. Jedna sitna odluka ne bi se trebala pretvarati u nekakav psihološki test moralne 'čistoće'", kaže Hafeez.

"Psihologija nudi suptilniji pogled - na mala prosocijalna ponašanja snažno utječe kontekst. Ulogu igraju društvene norme, uređenje okoline, kognitivno opterećenje, vremenski pritisak i anonimnost", objašnjava Ho. Jednostavno rečeno, hoćete li taj dan vratiti kolica možda manje govori o vašim načelima, a više o tome kakav vam je dan, koliko je daleko mjesto za kolica i gleda li vas netko.

Prednosti vraćanja kolica

Iako vraćanje kolica možda nije velika izjava o karakteru, razloga svakako ima. Praktično, pomaže da parkiralište bude urednije i smanjuje šansu da kolica oštete tuđi auto. A osim obzirnosti, taj sitni potez može imati i pozitivan psihološki učinak.

"Neki to povezuju sa savjesnošću. Drugi osjećaju empatiju ili društvenu odgovornost - misle na zaposlenike ili sljedećeg kupca. Treći su jednostavno usvojili pravila ponašanja na javnim mjestima", kaže Hafeez. Mnogima to daje i mali osjećaj zadovoljstva - kao da su zaokružili stvar do kraja.

Zašto netko možda ne vrati kolica

Vrijedi uzeti u obzir i niz opravdanih razloga zbog kojih bi netko mogao ostaviti kolica, a da to nema veze s lijenošću ili karakterom. "Jedan su razlog fizička ograničenja - vidljivi i nevidljivi invaliditeti i zdravstvene teškoće, kronične bolesti, bol, problemi s pokretljivošću ili ravnotežom, umor ili oporavak od ozljede", kaže Hafeez.

"Roditelji mogu sasvim razumno odlučiti da neće ostaviti dijete bez nadzora u autu - ni na sekundu. Tu su i sigurnosni razlozi na slabo osvijetljenim ili izoliranim parkiralištima, kao i ekstremni vremenski uvjeti. Ništa od toga nema veze s moralom", dodaje Ho. To je dobar podsjetnik da ono što izvana izgleda kao jednostavan izbor često uključuje stvari koje promatrač ne vidi.