RAZLIČITI interesi normalna su pojava u svakoj vezi, no ključno je pitanje koje su razlike nepremostive. Dok se na razlike u godinama ili stilu odijevanja uglavnom ne obaziremo, što se događa kada je jedan partner posvećen vježbanju, a drugi nije zainteresiran za odlazak u teretanu? Mogu li takve životne navike ugroziti odnos?

Prema bračnim i obiteljskim terapeutima, odgovor nije jednostran - i da i ne. Problem ne leži nužno u samoj razlici, već u načinu na koji se par s njom nosi i komunicira.

Kada razlika u vježbanju nije problem

Terapeuti ističu da vježbanje za mnoge nije samo tjelesna aktivnost. Anita Chlipala, terapeutkinja za brak i obitelj, objašnjava za HuffPost da se iza toga mogu kriti tjeskoba zbog fizičke privlačnosti, strah od bolesti u starosti ili ideali o zajedničkom društvenom životu.

"Neki su možda vidjeli člana obitelji koji je nakon pada i loma kuka postao nepokretan, ovisan o drugima ili mu se zdravlje naglo pogoršalo", navodi Chlipala. "Zbog toga kod nekih postoji stvaran strah koji je u pozadini njihove potrebe za vježbanjem, ali i želje da vježba i njihov partner."

Licencirana bračna i obiteljska terapeutkinja Sammy Peachey smatra da sretni parovi mogu uspješno funkcionirati unatoč različitim navikama vježbanja.

"U pozadini je često strah od debljanja i potreba da kontroliramo kako tijelo našeg partnera izgleda s vremenom. Kao kultura, stavljamo si ogroman pritisak da ostanemo mršavi i vježbamo isključivo radi toga", kaže Peachey. "Važno je zapamtiti da je tijelo vašeg partnera samo njegovo. Možete ga poticati na načine koji mu odgovaraju, ali ga nemojte prisiljavati na vježbanje ili određene vrste aktivnosti."

Peachey to potvrđuje i vlastitim primjerom iz veze. "Moj partner je CrossFit trener i vrlo predan sportaš. Iako sam se i ja bavila sportom u mladosti, danas nemam toliku motivaciju za treninge", objašnjava. "Imala sam zdravstvenih problema i ozljeda. Moje se tijelo promijenilo i mijenjat će se, a moj partner to ne samo da prihvaća, nego slavi sa mnom."

Ako želite biti podrška, savjetuje da partnera pitate: "Postoji li nešto što ne bih trebao govoriti, a zbog čega se osjećaš loše u vezi sa svojim tijelom?" ili "Koji su tvoji omiljeni načini kretanja i kako te u tome mogu podržati?".

Uspješne veze često traže kompromis. To je osobito važno ako jedna osoba želi trčati, a druga bi radije čitala knjigu na kauču. Chlipala navodi da je česta dinamika u kojoj jedan partner misli da drugi vježba previše ili se prestrogo drži svoje rutine.

"Radim s parom gdje jedan partner na odmoru želi napraviti 20.000 koraka dnevno dok razgledavaju grad, a drugi bi se radije opustio uz bazen s knjigom", kaže Chlipala. "Pronašli su kompromis koji im odgovara: izmjenjuju se u aktivnostima koje vole, dio toga rade zajedno, a ostatak vremena provode odvojeno i svatko se bavi svojim interesima."

Granica između podrške i osude

Način na koji razgovarate o različitim navikama vježbanja ključan je jer se osuda lako može pretvoriti u zamjeranje. To što je teretana vaše sigurno mjesto ne znači da će se i vaš partner osjećati jednako ugodno ako ga prisiljavate da ide s vama.

Terapeuti primjećuju čestu pojavu: osoba koja prije nije vježbala odjednom to prihvati kao ključan dio svog identiteta. "Kada se dogodi ta promjena, žele na svoju stranu pridobiti i partnera", kaže Chlipala. "Ljudi moraju biti svjesni da su uspjeli uvesti promjenu za sebe, ali to ne znači da njihov partner želi isto ili da će mu to biti lako."

"Posramljivanje kao metoda motivacije nije održivo rješenje", kaže Justin Dodson, terapeut specijaliziran za rad s muškarcima i parovima. "Problem nije u tome što jedna osoba vježba šest dana tjedno, a druga uopće ne vježba. Problem nastaje kada jedan od partnera počne kritizirati, sramotiti, kontrolirati ili odbacivati izbore onog drugog."

Peachey dodaje da razlika u navikama vježbanja može brzo postati ozbiljan problem. "Ako vaš partner komentira vaše tijelo na način koji vam stvara nelagodu, to je jasan znak da je potreban razgovor."

Dodson ističe da partneri često brkaju osuđivanje s onim što smatraju korisnim poticajem. "Mnogi misle: 'Toliko ti želim dobro da sam spreman biti grub i vršiti pritisak', ali time zapravo prelaze granicu", objašnjava.

"Partneri bi trebali izbjegavati izjave poput: 'Zapustio si se', 'Teretana ti je važnija od naše veze' ili 'Bio bi privlačniji da vježbaš'", navodi Dodson.

Umjesto osude, pokušajte razumjeti zašto je vježbanje vašem partneru važno (ili zašto nije) i što ga brine. Neki možda i žele nekoga tko će ih poticati na ustrajnost, ali tu ulogu nemojte preuzimati ako vas partner to izričito ne zamoli. "Ako par uspije ostati neutralan ili pružati podršku, vidio sam da takve veze opstaju", zaključuje Dodson.