DOVOLJNO je da na društvenim mrežama netko napiše "moj deč..." i mnogima se istog trena diže kosa na glavi. Čini se da ništa ne iritira korisnike više od profila koji se, preko noći, iz zabavnog sadržaja pretvori u svojevrsni spomenar posvećen dečku.

To je vjerojatno posljedica dugogodišnjeg života u svijetu u kojem se online identitet žena gradio oko njihovih partnera, dok je obrnuta situacija bila prava rijetkost. Žene su bile nagrađivane za sposobnost da pronađu i zadrže muškarca, što im je donosilo viši društveni status i pohvale, a s pojavom društvenih mreža, takav se sadržaj mogao unovčiti, piše Chante Joseph za Vogue.

Od potpunog otkrivanja do zamućenih lica

Međutim, u posljednje vrijeme događa se primjetna promjena. Umjesto takozvanog "hard-launcha", odnosno javne objave romantičnog partnera, heteroseksualne žene sve se češće odlučuju za suptilnije znakove - ruka na volanu, nazdravljanje čašama na večeri ili tek potiljak snimljen s leđa.

U nekim, još ekstremnijim slučajevima, viđamo zamućena lica na vjenčanim fotografijama ili profesionalno montirane videozapise u kojima je zaručnik vješto izrezan iz svakog kadra. Žene zamagljuju lice svog partnera kao da žele izbrisati činjenicu da on postoji, a da ga istovremeno ne prestanu objavljivati.

Balansiranje između ponosa i srama

Što se točno događa? Sramimo li se sada svojih dečkiju ili je posrijedi nešto složenije? Čini se da je to rezultat želje žena da balansiraju između dva svijeta: onog u kojem mogu uživati u društvenim povlasticama veze, ali i onog u kojem ne žele ispasti kulturološki gubitnice opsjednute partnerom.

"Žele nagradu i slavlje partnerstva, ali razumiju njegovu uobičajenost", kaže spisateljica i aktivistica Zoé Samudzi. Drugim riječima, u eri raširenog heterofatalizma, žene ne žele da ih se percipira kao nekoga kome je muškarac centar svijeta, ali istovremeno žele i ugled koji veza donosi.

Strah od neugodnosti prekida

No, nije sve u slici koja se šalje u javnost. Mnoge su žene, na poziv objavljen na Instagramu, priznale da su zapravo praznovjerne. Neke se boje "zlog oka", vjerujući da bi njihove sretne veze mogle izazvati toliku ljubomoru da bi to na kraju moglo uništiti vezu. Druge su pak zabrinute zbog mogućeg prekida i neugodnosti brisanja zajedničkih objava.

"Bila sam u vezi 12 godina i nikada ga nisam objavila niti pričala o njemu online. Nedavno smo prekinuli i mislim da nikada neću objaviti muškarca", kaže 38-godišnja Nikki. "Iako sam romantična, i dalje osjećam da će te muškarci osramotiti čak i nakon 12 godina, pa ih 'prisvajati' djeluje tako bezveze."

Je li imati dečka postalo cringe?

Prevladavajući osjećaj, kako kod slobodnih žena tako i kod onih u vezi, jest da je biti s muškarcem postalo gotovo nešto zbog čega se treba osjećati krivim. U podcastu Delusional Diaries, koji vode dvije influencerice iz New Yorka, Halley i Jaz, raspravlja se o tome je li imati dečka sada "bezveze". "Zašto imati dečka djeluje republikanski?" glasio je jedan od najpopularnijih komentara.

"Dečki su izašli iz mode. Neće se vratiti dok se ne počnu ponašati kako treba", pisalo je u drugom komentaru s tisućama lajkova. U suštini, "imati dečka obično narušava žensku auru", kako je tvrdila jedna komentatorica. Zanimljivo, obje voditeljice imaju partnere, što je čest slučaj online. Čak i žene u vezama žalit će se na muškarce - dijelom iz solidarnosti, a dijelom jer je postalo "cool" ne biti "cura s dečkom".

Gubitak pratitelja kao cijena ljubavi

Ovo nije samo umišljanje - publika doista negativno reagira na previše sadržaja o dečkima. Kada je autorica i suradnica britanskog Voguea Stephanie Yeboah javno objavila svog dečka, izgubila je stotine pratitelja. "Čak i da smo još uvijek zajedno, ne bih ga objavljivala.

Postoji nešto neugodno i sramotno u stalnom objavljivanju partnera ovih dana", rekla je, dodajući: "Postoji dio mene koji bi se osjećao krivim zbog stalnog dijeljenja partnera - pogotovo kada znamo da je scena spojeva trenutno jako loša. Ne bih željela biti hvalisava."

Slično iskustvo imala je i kreatorica sadržaja Sophie Milner. "Ovog ljeta, dečko me odveo na Siciliju. Objavila sam to u odjeljku za pretplatnike, a ljudi su mi odgovorili govoreći stvari poput: 'molim te, nemoj si naći dečka!'" Priznaje da njezin sadržaj možda postaje manje uzbudljiv kada je u vezi.

"Biti slobodan daje ti tu ultimativnu slobodu da kažeš i radiš što želiš. Primjećujem da možemo postati 'bezbojnjije' i 'razvodnjenije' online kada smo u vezi - uključujući i mene."

Biti solo je novi statusni simbol

Iz svega navedenog, jedno je sigurno: pravila igre se mijenjaju. Biti u vezi više ne potvrđuje nečiju ženstvenost niti se smatra postignućem. Štoviše, postalo je "cool" proglasiti se slobodnom. Kao heteroseksualne žene, suočavamo se s onim s čime se svaka druga seksualnost već morala nositi: s politizacijom našeg identiteta. Dok se tradicionalne uloge urušavaju, prisiljene smo preispitati našu slijepu odanost heteroseksualnosti.

Naravno, nema srama u zaljubljivanju, kao ni u neuspjelim pokušajima pronalaska ljubavi - ili u odluci da se uopće ne pokušava. Dok god otvoreno preispitujemo i kritiziramo heteronormativnost, koncept "imanja dečka" ostat će donekle krhak u javnom životu.

To se događa usporedno s valom žena koje ponovno prisvajaju i romantiziraju svoj samački život. Dok je status slobodne žene nekada bio priča za plašenje (završit ćeš kao "stara cura" s hrpom mačaka), sada postaje poželjan i cijenjen - još jedan čavao u lijes stoljetne heteroseksualne bajke koja ženama zapravo nikada nije ni služila.