PUNO toga se može prenijeti rukovanjem, poljupcem ili zagrljajem. Kroz povijest ovaj tip pozdravljanja signalizirao je prijateljstvo, finaliziranje poslovnih dogovora ili je indicirao religioznu posvećenost. Međutim, kao što već znamo, dodirivanje stranaca može prenijeti i one manje povoljne stvari, kao što je na primjer virus.

Kako se strah od COVID-19 ili koronavirusa širi, Francuska je upozorila svoje građane da pauziraju svoj poznati pozdrav poljupcima u obraz. Širom poslovnog svijeta dogovori se, umjesto rukovanjem, zaključuju dodirivanjem laktova. Međutim, ova dva načina pozdravljanja ukorijenjeni su duboko u ljudsku kulturu pa se ne mogu tako lako obustaviti.

Kako je sve počelo?

Popularna teorija o porijeklu rukovanja je da je sve počelo kao gesta mira. Stiskom nečije ruke, stavljali ste im do znanja da ne držite oružje, a rukovanje, odnosno protresivanje ruke, bio je način da se uvjerite da partner nema ništa u rukavu. U starom vijeku, rukovanje se pojavljivalo na vazama, grobnim spomenicima i na kamenim pločama u scenama vjenčanja, bogova koji sklapaju dogovore, scenama mladih ratnika koji kreću u rat i umrlih koji su stigli u zagrobni svijet. U književnosti, ovaj se pozdrav sreće u Ilijadi i Odiseji, prenosi National Geographic.

Raznovrsna upotreba rukovanja čini njegovu interpretaciju prilično teškom.

"Kvekeri su potaknuli rukovanje u Americi, u 19. stoljeću. Da bi izbjegli hijerarhiju i društveno rangiranje, oni su smatrali da je stisak ruke demokratskiji način pozdravljanja, od dotadašnjeg klanjanja, pozdrava šeširom ili djevojačkog naklona. Kasnije su prijatelji uspostavili praksu rukovanja, koja se proširila, pa su ljudi počeli koristiti rukovanje u raznim prilikama", objašnjava povjesničar Michael Zuckerman.

Način na koji ljudi komuniciraju, sličan je životinjskom načinu

U studiji koja je provedena 2015. godine, istraživači su u Izraelu snimali rukovanje nekoliko stotina stranaca. Otkrili su da je skoro četvrtina sudionika omirisala šaku nakon rukovanja. Njihova teorija je da se rukovanje nesvjesno koristi da bi se detektirali kemijski signali i da ono predstavlja moguće sredstvo komunikacije, baš kao što životinje to rade kada mirišu jedna drugu.