BIVŠI novinar Edi Kiseljak gostovao je u emisiji "Nedjeljom u 2", gdje je javno govorio o svom životu s HIV-om. Ispričao je kako se zarazio, kako je doživio dijagnozu i što znači razviti AIDS, a upozorio je i na stigmu s kojom se oboljeli susreću u obitelji, na poslu i čak u zdravstvenom sustavu.

Knjiga kao svjedočanstvo i posveta majci

Svoje iskustvo Kiseljak je pretočio u knjigu "Ja sam Edi", za koju kaže da ju je napisao zato što je osjećao da tu priču treba ispričati. "Nisam htio da ta priča ostane neispričana. Mislim da zaslužuje živjeti i drago mi je da sam završio taj proces pisanja. Knjiga je objavljena i u pretprodaji, tako da se veselim svemu što dolazi", rekao je.

Knjigu je posvetio majci, koja je preminula 2018. godine i koja mu je, kako kaže, bila ne samo majka nego i prijateljica. "To je događaj koji me jako promijenio. Ta knjiga je posveta mojoj mami, toj uspomeni koja živi i koja će živjeti. Bila je snažna žena i ta snaga, kao i sve što je prenijela meni i mojim sestrama kroz život, i dalje živi u nama i s nama", ispričao je Kiseljak, koji je odrastao u Jablanovcu kraj Zaprešića te ima dvije sestre i pet nećaka.

Otkriće o zlostavljanju u djetinjstvu

U knjizi je prvi put progovorio i o seksualnom zlostavljanju koje je doživio kao desetogodišnji dječak. "To nitko ne zna. Ovo je prvi put da o tome govorim", rekao je, dodajući da je zlostavljač bio osoba iz susjedstva koja je tjednima gradila odnos povjerenja s njim. "Sve je počelo nekakvim pozdravom na ulici, a završilo time da sam ušao u njegovu kuću."

Kaže da tim poglavljem želi poslati poruku roditeljima. "Mislim da je važno o tome govoriti. Opet se vraćam na tu šutnju. Roditelji ne vide dijete, ne vide da nešto nije u redu i da nešto ne štima. Moja poruka je: slušajte dijete i vjerujte djetetu jer svašta se može skrivati iza svega toga", poručio je.

"Drugačiji" od djetinjstva

Kiseljak se osvrnuo i na otkrivanje vlastite seksualnosti, rekavši da se još kao dječak osjećao drugačije. "Dok svi dječaci govore o curama, ja cure ne gledam na način na koji ih oni gledaju. U njima vidim prijateljice, divne osobe s kojima mogu razgovarati otvorenije nego s dečkima", opisao je.

Smatra da bi djeci bilo mnogo lakše kad bi s roditeljima mogla otvoreno razgovarati, no problem vidi u društvenim predrasudama. "Ni roditelj često ne razumije. I roditelja treba razumjeti i dati mu podršku kad je riječ o temi homoseksualnosti. Važno je pružiti podršku jer ljudi ne znaju, zbunjeni su. Živimo gdje živimo, u društvu kakvo jest, s puno nerazumijevanja i predrasuda, i to je velik problem", naglasio je.

Zaraza HIV-om i teška spoznaja

Virusom HIV-a zarazio se prije deset godina spolnim putem, ali ističe da nije riječ o neodgovornom ponašanju. "Nisam ušao u taj odnos bez zaštite, to mogu reći. Dogodilo se", kazao je. Tvrdi da je zaražen namjerno te da je osoba koja ga je zarazila nakon toga potpuno nestala.

Prve simptome osjetio je tijekom putovanja u Afriku, zbog čega se morao vratiti u Zagreb. "U početku je to bilo kao neka prehlada ili gripa, ali nikako nije prolazilo. Čak sam u Luksoru dobio antibiotike od liječnika", ispričao je. Po povratku je otišao u Kliniku za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", misleći da ima probavnih tegoba. "Onda su me pitali jesam li u zadnja dva tjedna imao nezaštićen odnos. Tada sam nekako spojio sve i postalo mi je jasno što se dogodilo", prisjetio se.

Suočavanje s dijagnozom i borba s bolešću

Nakon dijagnoze, kaže, imao je osjećaj da mu se cijeli svijet raspao. Zbog slike o HIV-u iz 80-ih i 90-ih, kada se bolest doživljavala kao smrtna presuda, prve dvije godine nije se liječio. "Ja sam to potpuno zaključao negdje duboko u glavi. Nisam uopće istraživao HIV, nisam ništa ni guglao. Pomirio sam se s tim da ću umrijeti", rekao je.

Objasnio je da je infekcija HIV-om početna faza, kada virus uđe u krvotok i napada CD4 stanice, koje su važne za obranu organizma. Kada njihov broj jako padne, imunološki sustav više se ne može učinkovito braniti od infekcija i drugih bolesti. Standardne medicinske definicije navode da se o AIDS-u govori kada broj CD4 stanica padne ispod 200 ili kada se pojave određene bolesti povezane s AIDS-om.

Brz oporavak nakon početka liječenja

Kaže da je ozbiljnost svoje bolesti do kraja shvatio tek kada je razvio AIDS i počeo primjećivati promjene na tijelu. "Koža se mijenja. Postaješ suh i počinju se pojavljivati ranice po tijelu. Na bedrima više nije bilo ni mesa, to je bila koža na kosti, otvarale su se rane", ispričao je.

Nakon što je počeo uzimati terapiju, oporavak je, kaže, bio vrlo brz. "Kod mene je to išlo jako brzo. Ja sam već bio pao na nulu. U nekih četiri mjeseca sam iz faze AIDS-a izašao jako brzo. Tijelo mi se u rekordnom roku oporavilo, u pola godine, praktički do razine zdravog čovjeka. Izašao sam iz te faze jer se broj CD4 stanica povećao", zaključio je.