JUTROS smo otišli na web stranicu dubrovačkog Michelinova restorana 360. Mogli smo rezervirati stol u deset navečer. Za sutra, za srijedu 31. srpnja, restoran je također nudio stolove u 10 navečer. S jedne strane, dobro je vidjeti da su bar negdje središnji termini popunjeni.

S druge strane, 7. rujna pandemijske 2021. kad još mnogi avioni nisi letjeli, a Dubrovnik je, znamo, zrakoplovna destinacija, restoran 360 objavio je priopćenje u kojem se ispričava svim potencijalnim gostima koji zbog prevelike potražnje nisu uspjeli osigurati stol.

Dakle, u pandemijskoj 2021. 360 je morao odbijati goste, a stolovi su se morali rezervirati i tridesetak dana unaprijed. A krajem srpnja 2024. u 360 se stol može dobiti isti dan! I to usprkos činjenici da ovoga ljeta u Dubrovnik slijeće puno više aviona nego u ljeto 2024. i usprkos činjenici da je Dubrovnik vjerojatno jedino veliko turističko odredište u Hrvatskoj koje je u prvoj polovici srpnja bilježilo rast prometa u usporedbi s 2023. Slučaj dostupnih stolova u zaista prestižnom restoranu kao što je 360, na samom vrhuncu sezone, najzornije govori o problemima s kojima se hrvatska ugostiteljska industrija susreće ovog ljeta.

Razlozi poznati...

Razlozi su poznati: loš imidž Hrvatske kao turističke destinacije, loša vrijednost za novac, relativno loša struktura turista koji ne troše mnogo. Tu su i vanjske okolnosti, poput Europskog prvenstva u nogometu, Olimpijskih igara i ekonomske situacije u Njemačkoj. Sezona je, dakle, objektivno slaba, lošija nego što je bilo tko očekivao, pogotovo u svjetlu izvrsne predsezone. Tvrditi, međutim, da će se ljetni pad prometa nadoknaditi u predsezoni i posezoni čista je demagogija. Dubrovnik se faktički zatvara prekidom turističkog avionskog prometa početkom studenog. Isto vrijedi i za brojne otoke, tako da se lošiji promet u srpnju i kolovozu ne može kompenzirati u kasnijim mjesecima.

Teorija o posezoni može funkcionirati jedino u Istri i na Kvarneru, ali i ondje se mnogo hotela zatvara u studenom. U Dalmaciji, pak, o potencijalu posezone najbolje govori činjenica da je prije pandemije Pelegrini, i dalje nesporno najbolji dalmatinski restoran, radio jedanaest mjeseci godišnje, dok nakon pandemije ne radi zimi. Jadransko ugostiteljstvo, kao i jadranski turizam, hitno trebaju novi poslovno-sadržajni model koji će se temeljiti na znanju, autentičnosti, stvarnoj vrijednosti za novac i privlačenju gostiju više kupovne moći. Krajnje je vrijeme za promjene.

Tekst je, uz dozvolu, u cijelosti prenesen s portala Kult Plave Kamenice.