U malom lokalu na Črnomercu Jakov radi domaće štrukle kao iz bakine kuhinje
ZAGREB ima sve više mjesta na kojima se može pojesti nešto novo, drukčije i moderno, no kada poželite tanjur dobrih, domaćih štrukli, izbor ipak nije toliko velik. A upravo su štrukle jedno od onih jela koja nas vraćaju u kuhinje naših baka, na velike stolove prekrivene stolnjacima, oko kojih se razvlačilo tijesto i pripremalo dovoljno hrane za cijelu obitelj.
Zato me razveselilo kada sam doznala da na Črnomercu postoji mali lokal u kojemu se radi upravo to - štrukli prema bakinom receptu, ručno, od početka do kraja. Riječ je o lokalu Štruklica iza kojeg stoji Jakov Damjanić, profesor koji je, uz posao u školi, odlučio pokrenuti vlastitu proizvodnju domaćih štrukli.
Posjetila sam ga u njegovu malom lokalu na Črnomercu 12, gdje sam iz prve ruke vidjela kako nastaje ovo tradicionalno zagorsko jelo. Jakov je pokazao kako priprema nadjev, mijesi i razvlači tijesto te na kraju formira štrukle. Neke je potom i zapekao kako bih ih mogla isprobati, a usput je otkrio i nekoliko detalja o poslu koji je pokrenuo iz ljubavi prema ovom jelu.
Sve je počelo zbog štrukli ženine bake
Dok smo razgovarali, Jakov je pripremao tijesto i nadjev. Na prvi pogled, riječ je o jednostavnom poslu, no već nakon nekoliko minuta postaje jasno koliko je tu važno iskustvo. Tijesto mora biti dovoljno podatno, nadjev dobro izbalansiran, a svaki pokret ima svoju svrhu.
Jakovu ovo nije prvi susret s pekarskim zanatom. Uz posao profesora, iskustvo je stjecao i u Boogie Labu te u malom lokalu Štrukli To Go, gdje je dodatno učio o pripremi štrukli. Ipak, njegova priča s ovim jelom počela je puno osobnije.
"Uz svoj posao profesora konstantno sam radio štrukle koje sam naučio raditi preko ženine bake. Naučio sam ih raditi jer su bile toliko fine da nisam mogao stati dok ne bih sve pojeo. Već sam malo razvio i ovisnost prema njima. Baš iz tog razloga sam i odlučio otvoriti Štruklicu", ispričao nam je.
Osim ljubavi prema jelu, potaknulo ga je i to koliko ljudi vole štrukle. S vremenom je shvatio da postoji prostor za proizvod koji će ponuditi dobru, domaću verziju jela koje mnogi vole, ali ga ne pripremaju sami jer izrada vučenog tijesta ipak zahtijeva nešto više vremena i vještine.
Tijesto se uči razvlačiti mjesecima, a on je tehniku usavršavao godinu dana
Razgovarali smo i o tijestu, koje je, kako nam je objasnio, jedan od najzahtjevnijih dijelova pripreme. Danas ga razvlači toliko tanko da se kroz njega gotovo može čitati, no do te tehnike nije došao preko noći.
"Vučeno tijesto se ne uči raditi preko noći. Kada sam tek krenuo razvlačiti, nisam imao ni blizu dojam kako bi to trebalo izgledati. Ali svakim zamjesom bio sam sve bliže onome što razvlačim danas. Za usavršavanje tehnike uzeo sam si godinu dana i to mi je bilo dovoljno", rekao je.
Prvu godinu tijesto je radio isključivo rukama, bez oslanjanja na strojeve, kako bi razvio osjećaj za njegovu teksturu i konzistenciju. "I to je sigurno najteža stvar u izradi štrukli", dodao je.
Gledajući ga kako radi, jasno je da se dio vještine teško može naučiti samo iz recepta. Potrebno je znati kada je tijesto dovoljno tanko, koliko ga još možete razvlačiti i kako ga oblikovati da se ne podere. Otkrio je i tajnu savršenog tijesta za štrukle koji se ne raspadaju, a to je kombinacija glatkog i oštrog brašna.
Srce dobrih štrukli je - sir
Nakon tijesta, koje je razvlačio baš onako kako to i moja baka čini, razgovor se prirodno prebacio na nadjev. Jakov nam je pokazao kako ga priprema, a pritom posebno naglasio da je upravo sir najvažnija namirnica u cijeloj priči.
"Srce okusa svake štrukle je sir. Sir prevladava i ima najviše okusa od svih namirnica koje idu u štruklu. Tu govorimo o kiselosti, slatkoći i masnoći sira koje čine štruklu ukusnom. Tu nema kompromisa ni mjesta za manjak kvalitete, makar to značilo da proizvod mora biti skuplji", objasnio je, a on ga nabavlja iz Krapine.
Štrukle zasad prodaje samo zamrznute, a otkrio nam je i kako ih najbolje ispeći
Iako je ideja da se jednog dana otvori mjesto na kojem će ljudi moći sjesti i pojesti njegove štrukle, trenutačno je fokus isključivo na proizvodnji i prodaji zamrznutih štrukli. Jakov ih priprema u svojoj radionici, zamrzava i prodaje kupcima koji ih kod kuće mogu pripremiti na način koji im najviše odgovara.
Može ih se pokupiti ponedjeljkom i petkom od 7 do 17 sati. Na pakiranju se nalaze upute za pripremu, a jedna od najvažnijih informacija jest da se štrukle prije pečenja moraju skuhati. Dakle, nije dovoljno samo ih izvaditi iz zamrzivača i staviti u pećnicu.
Kada smo razgovarali o tome kako ih pripremiti da nakon pečenja ostanu sočne, Jakov je otkrio i svoj mali kulinarski savjet. Mnogi ih, kaže, peku na 180 stupnjeva i ostavljaju u pećnici dosta dugo, no on preporučuje drukčiji pristup. Njegova je tajna što viša temperatura - između 230 i 250 stupnjeva. Tako se štrukle peku kraće, zadržavaju više sočnosti, a gotove su za otprilike pola sata.
Uz posao profesora, tjedno napravi 30 do 40 kilograma štrukli
Pokretanje vlastite proizvodnje uz redovan posao nije jednostavno, pogotovo kada je riječ o poslu koji zahtijeva rano ustajanje i dosta fizičkog rada. Jakov nam kaže da trenutačno tjedno proizvede između 30 i 40 kilograma štrukli, a najveća pomoć u organizaciji vremena rano je ustajanje.
"U 6 nema nikoga u gradu i sve se može brže obaviti. Tako da rano ustajanje kao pekar ima prednosti. Štrukle se naprave do 10 ili 11, zatim uspijem otići kući na ručak i odmor pa onda u školu", ispričao je.
Trenutačno radi na recepturi za štrudlu od jabuka
Kada sam ga pitala o budućnosti Štruklice, bilo je jasno da ideja ne nedostaje. Volio bi se više posvetiti razvoju novih proizvoda, a jednog dana i otvoriti mjesto na kojem bi ljudi mogli doživjeti štrukle i vučeno tijesto na drukčiji način.
Ipak, ne želi žuriti. Uz proizvodnju i posao profesora, važna mu je i obitelj, pa sve planira razvijati postupno. Trenutačno radi na recepturi za štrudlu od jabuka koju bi volio što prije usavršiti. Imao je, kaže, i različite ideje za štrukle s neobičnijim nadjevima, no one zasad čekaju svoj red za isprobavanje.
Za kraj sam ga pitala ono možda najteže pitanje za nekoga tko toliko voli štrukle - kada bi do kraja života mogao jesti samo jednu vrstu, bi li odabrao kuhane ili zapečene? "Iako u zadnje vrijeme jako volim kuhane na juhu i s kiselim vrhnjem, i dalje jedina ljubav ostaje prema zapečenim bakinim, a sada i svojim štruklama", rekao nam je.
Redovito ćemo vam predstavljati manje domaće OPG-ove, obrte i food entuzijaste. Priče možete pratiti ovdje.
