RIŽINI krekeri su uvijek tu negdje, iako ih nitko baš ne preferira. No uvijek se pokreće rasprava jesu li zdravi ili prava opasnost.

Krekeri od riže postali su globalno popularni osamdesetih prošlog stoljeća, no potječu mnogo prije 80-ih, kada je botaničar Alexander Pierce Anderson 1901. godine otkrio da se riža napuše kuhanjem pod pritiskom.

Ovo je otkriće utrlo put mnogim popularnim žitaricama za doručak. Andersonova grickalica s lisnatom rižom na pari bila je hit, a koncept lisnate riže s vremenom je prihvatila i industrija. Sredinom 80-ih lansirani su i krekeri od riže kakve poznajemo danas, a bili su prezentirani kao "alternativa kruhu s niskim udjelom ugljikohidrata".

U biti, krekeri od riže najčešće nisu ništa više od riže i vode, ali i soli koja može predstavljati problematični sastojak ako želite smanjiti unos. Voljeli ih ili ne, uvijek će se nekako uvući u naš život, makar da se na pola sata na pauzi osjećamo bolje jer smo im dali priliku. Prije no što odemo na burek.