MOSTAR je uz Sarajevo bio jedini grad koji smo posjetili puno puta, a nismo nikada otišli na pizzu.

Teško je pored toliko dobrih buregdžinica i ćevabdžinica tijekom boravka u Sarajevu i Mostaru otići na pizzu. Nedavno sam to učinio u Sarajevu, a nakon posjete sarajevskim pizzerijama Imperatore i Da Zero odlučio sam odlazak na mostarski polumaraton iskorisiti kako bih prvi put posjetio i jednu mostarsku pizzeriju.

Galerija

Prvi izbor - zatvoren

Izbor je pao na pizzeriju Peperino čiji se vlasnici nisu udostojili ugasiti stranice na društvenim mrežama pa smo nakon četrdeset minuta lutanja po Mostaru i traženja pizzerije saznali kako se Peperino zatvorio prije nekih dvije godine. Iako na Google Mapsu piše da je otvoren.

Peperino se reklamirao kao jedina mostarska pizzerija koja pravi napoletansku pizzu pa pretpostavljam da se zbog toga i ugasio. Mostar očito nije bio tržište za modernu napoletanu, a to su nam rekli i neki mostarski ugostitelji.

Zato smo se malo raspitali i odlućili otići u pizzeriju Roma koja se nalazi na adresi Stjepana Radića 21 u blizini velike javne garaže i na samo desetak minuta hoda od velikog Mepas trgovačkog centra.

"Old school" pizza

Pizzeria Roma pravi klasične "old school" pizze koje očito u Mostaru puno bolje prolaze od modernih napoletana. Ja osobno volim sve vrste pizza pa nisam bio pretjerano tužan zato što je Peperino zatvoren. Umjesto moderne sam napoletane nakon dugo vremena naručio klasičnu pizzu kakve su pravile neke stare zagrebačke pizzerije u kojima sam pojeo svoje prve pizze.

U ponudi je više od dvadeset pizza koje se mogu naručiti u dvije veličine, a mi smo odabrali velike Mozzarellu i Joseph. Mozzarella je u biti pizza koja se obično naziva 4 vrste sira, lagana pizza s nekoliko različitih sireva. Joseph je nešto teža pizza s nadjevom u kojem se uz dimljeni pršut nalaze još gljive, sir i jaje. Nadjevi su poput tijesta prilagođeni zahtjevima gostiju pa Roma ne pravi gourmet pizze već klasične pizze jednostavnih nadjeva.

Pizze su dosta dobre, a glavni je adut vrhunska peć na drva koja savršeno ispečenom tijestu daje i miris i okus prave krušne peći. Upravo je to ono što me je podsjetilo na neke stare zagrebačke pizzerije, a izgledom i okusom danas takve pizze još uvijek pravi kultna zagrebačka pizzerija Purger. Ove su jedino nešto tanjeg tijesta. Kaže mi pizza majstor kako namjerno pravi nešto tanje tijesto ne bi li se pizze dobro i ravnomjerno ispekle.

Tanko mu tijesto omogućuje da zbog visoke temperature peći i kratkog vremena pečenja sredina ne ostane sirova i vlažna. Nakon kratkog razgovora shvatio sam da se Romin pizza majstor ne zamara vrstom brašna, postotokom hidratacije i količinom kvasca. On je odlučio praviti dobre pizze i to mu odlično ide.

Cijena?

U Romi ćete pojesti jako dobre "old school" pizze na koje se mnogi pozivaju u komentarima ispod mojih kolumni. Cijene su vrlo pristupačne i kreću se od 12 maraka (6 eura) koliko je Margherita pa do 20 maraka (10 eura) koliko je Canibales, najskuplja pizza s biftekom u nadjevu.

Većina je pizza između 14 i 16 maraka (između 7 i 8 eura). Dodatni plus je svakako i odlično Benediktiner Hell pivo koje sam s užitkom popio nakon svih bezalkoholnih piva koje sam, na neki način, bio prisiljen popiti uz ćevape u nekim vrhunskim mostarskim ćevabdžinicama.

Atmosfera je opuštena, a prostor svojim uređenjem prati vrstu pizze koju Roma pravi i poslužuje. Sve je uređeno jednostavno bez previše sitnica i detalja, a prostorijom dominiraju jednostavni drveni stolovi i stolice uz veliku krušnu peć koja vam odmah po ulasku mora privući pažnju.

Ukoliko ste se poput nas odlučili pojesti pizzu u Mostaru ili ste se jednostavno zasitili ćevapa i pita pa vam treba mala promjena Roma vas sigurno neće razočarati.