Foto: Pinterest

MJERENJE pojedinih fizičkih parametara vrši se s ciljem uočavanja stanja opterećenosti organizma vježbača.

S obzirom kako je u pojedinim aktivnostima još vrlo teško upotrebljivo mjerenje pojedinih fizioloških parametara razvila se tehnologija procjene psihološko - subjektivnog osjećaja opterećenja, a također i iz razloga što ljudi imaju relativno dobro razvijen osjećaj za samoprocjenu napora.

Vrlo je uobičajeno da vježbači putem samoprocjene napora modeliraju danji tijek svog treninga te da čak i prekinu danji nastavak istoga.

Sada je vrijeme da spomenemo postojanje RPE ljestvice koja omogućuje vježbaču da subjektivno procjeni osjećaj napora na treningu te da potom, putem takve subjektivne procjene, stručna osoba koja rukovodi treningom dobije povratnu informaciju.

Stručna osoba potom može, ukoliko postoji potreba, reagirati u vidu modeliranja parametara opterećenja unutar trenažnog procesa sportaša.

S razvojem ove tehnologije mnogo je znanstvenika osporavalo ovaj vid procjene napora te su tvrdili kako fizički stres ne uključuje psihološke čimbenike.

Ipak, nakon određenog vremena prevladalo je shvaćanje kako vježbanje nije samo aktivnost koja povlači isključivo fiziološku reakciju, iako u njenoj osnovi stoje biokemijski procesi. 

 

Danas prevladava mišljenje kako pravilna interpretacija osjećaja vježbača za vrijeme treninga bitno opisuje prirodu i kvalitetu procesa vježbanja te kako je nužno pratiti što je veći broj varijabli moguće. Čak štoviše, bez saznanja o psihološkim varijablama sportaša fiziološke varijable mogu biti pogrešno interpretirane.
 

Kod dijagnosticiranja pretreniranosti te nedovoljne adaptacije na trening prema G. Borgu, 1997. godine utvrđeno je da psihološke varijable, kao pokazatelji reakcije na vježbanje, imaju veće značenje od fizioloških pokazatelja.

Inače, Gunar Borg je švedski psiholog, jedan od prvih ljudi koji su se sustavno počeli baviti problemom "opaženog napora".

Borgova skala opaženog napora u današnjoj je praksi najčešće korištena.