Foto: AFP

NIŠTA nije slutilo da ćemo u 131. izdanju najstarijeg klupskog natjecanja gledati jedno od najboljih finala u posljednjih desetak godina. Upravo suprotno, čak i nakon više od sat vremena igre, činilo se da je samo pitanje s koliko golova razlike će Chelsea pregaziti očajni Liverpool za svoje sedmo slavlje. Međutim, onda se "odnekud" pojavio Andy Carroll.

Zbog jalovosti izrugivani i 38 milijuna funti plaćeni napadač Liverpoola je zapravo došao s poznate lokacije - klupe, ali je onda u jedva pola sata "od govna napravio pitu", jer do tada je to bila negledljiva utakmica, u otužnom neskladu s veličanstvenom kulisom Wembleya, na kojem je 90 tisuća navijača bilo podijeljeno na plavi i crveni dio. Carroll je potpuno preokrenuo utakmicu svojim lijepim zakucavanjem u Čechovu mrežu. Ne samo što je vratio Liverpool u igru, gospodario je prostorom pred golom suparnika, natjerao igrače da konačno pred gol bace par upotrebljivih lopti, ali i Čecha da iz gola izvadi jednu i pol njegovu.

Di Matteo u društvu Busbyja, Shanklyja... i Dalglisha

U pokušaju da nekada najvećoj svetkovini njihovog nogometa vrate stari sjaj, Englezi su nabrijavali atmosferu podsjećajući ne samo  na rivalstvo klubova podgrijano u davno završenoj eri Mourinha i Beniteza, kao i na spektakularno finale Liga kupa 2005. (3:2 pobjeda Chelseaja) ili još znamenitiji remi 4:4 u Ligi prvaka prije tri godine.

Isticalo se i Chelseajevog preporoditelja Roberta Di Mattea, koji je kao igrač zabio u dva finala na Wembleyu i koji je aktualnim slavljem ušao u elitno društvo onih koji su FA Kup osvojili kao igrači i treneri. Carrollovo carevanje u petercu i Čechovo vađenje lopte iz gola dva puta (jednom nakon prizntatog i jednom nakon nepriznatog gola) nakon potpune Liverpoolove podčinjenosti u dvije trećine utakmice, pokazalo je svu prevrtljivost nogometa. Ali, i slučaj RDM-a dokaz je kako trener možda "uvijek mora imati spremljene kofere" dok čeka otkaz, ali i da također može postati slučajni junak. U prijevodu, tko je otpuštenom treneru West Bromwich Albiona davao izglede da brzo poslije toga na Wembleyu sjedne među najveće: Busbyja, Shanklyja, Venablesa, Grahama, ali i današnjeg (i ne samo današnjeg) gubitnika Dalglisha?

Redsi su Bluesima bili savršeni suparnik za podizanje samopouzdanja pred Munchen i završnicu prvenstva

Nakon što se otpjevala himna, a cijeli Wembley složno zapljeskao počasnom gostu Fabriceu Muambi, Di Matteo je pokazao kako će uzeti trofej protiv otužnog Liverpoola - igrom na kontre, koje je Chelsea pod njim doveo do savršenstva. Bluesima je od ovog finala nemjerljivo bitnije ne samo ono minhensko, nego čak i dvije posljednje prvenstvene utakmice, jer tu se novci broje, ovo je bila samo zgodna uvertira. Ako se pri tome osvoji i trofej, super. Upravo tako se Chelsea i postavio, igrao je na protunapade i s pola gasa, jer za nešto više nije bilo potrebe.

Ramires spasio sezonu Bluesa, Liverpoolov Spearing asistent za oba gola Chelseaja

Kod Liverpoola su u greškama prednjačili nevjerojatno preplaćeni i prestrašeni Henderson i Downing, kao i nedorasli "domaći dečko" Jay Spearing, igrač potpuno ispod razine čak i ovakvog Liverpoola i krivac za oba gola suparnika - u 11. minuti je omogućio Ramiresu da postane junak sezone Bluesa - nakon što je poentirao za ključni gol na Nou Campu i eliminaciju Barce u polufinalu Lige prvaka, približio je svoj klub prvom trofeju u 2012.: Spearing je izgubio loptu na sredini, Ramires se sjurio prema vratima. lako prošao Josea Enrique i pucao na gol u koji lopta ulazi nakon odbijanca od Reininih nogu.

Osim Liverpoolovog tragičara moramo istaknuti brazilskog heroja Chelseaja, čiji procvat također koincidira s Di Matteovim dolaskom. Njegove defenzivne kvalitete nisu bile upitne, ali novi trener mu je dao slobodu juriša naprijed, a on mu je vratio s dva "esencijalna" gola.

Frank Lampard je još jednom ismijao nesretnog Spearinga u 52. minuti i pokazao koliku rupetinu Liverpool ima u sredini. Poslužio  je Drogbu u kaznenom prostoru, a kada je on na tom dijelu terena Wembleya i naročito ako pred njim noge širi Martin Škrtel, onda to znači samo jedno - Drogbin osmi gol u devetom nastupu na Wembleyu. Tako je Drogba je postao prvi igrač u povijesti koji je postigao gol u četiri finala FA Kupa.
 
Redse je u sredinu tablice zakucala hrpa milijuna potrošenih na poluproizvode i klupska legenda potrošena na klupi

Sve do toliko potenciranog Carollovog ulaska, Liverpool je izgledao kao seoska momčad: Između svake linije bila je rupa od 20 metara, golman nesiguran i sukrivac za gol, centralni braniči spori, veznjaci nepostojeći, (Gerrard je već neko vrijeme tek sjena nekadašnjeg motora, ali mora se priznati da se u finalu prilično trudio), Bellamy osim jednog šuta nevidljiv, Suarez odsječen. Kenny Dalglish u Liverpoolu uživa status božanstva, ali čini se da je i ovaj Bog pao na tjeme, jer nakon što je bacio 100-tinjak milijuna na igrače koji bi možda bili pojačanje za Wolverhampton, a Europu osigurao penalima protiv Cardiffa u finalu trećerazrednog Liga kupa, "postavljaju se neka pitanja" i o njegovoj odgovornosti.

Legija staraca sa Stamford Bridgea odlično podnosi ubitačan tempo - sedam derbija u tri tjedna!

Dok bahatog balavca Villas-Boasa vladari Chelseajeve svlačionice ne samo da nisu prihvatili, nego su ga javno kritizirali do granice ruganja, Di Matteu su Terry, Lampard, Drogba i Čech dali punu podršku, pa sada ističu njegove zasluge u "preokretanju kluba", a on im uzvraća jednakom mjerom u javnim iskazima ljubavi "Staroj gardi koja je čudesno spasila sezonu i ostala uspravna usprkos velikim kritikama javnosti".

Kako bilo, napominjemo da je stara momčad ograničenog kadra, iznimno težak raspored u finišu sezone prošla s "plus četiri" - sve sjajno osim domaćeg poraza od Newcastlea, konkurenta za LP. Penzioneri su u tri tjedna apsolvirali Liverpool, Arsenal, Tottenham i ne zaboravimo, dva puta Barcelonu.