NICK THORPE, izvjestitelj BBC-a u Beogradu koji je tijekom rata izvještavao o sukobima na Balkanu, objavio je svoja razmišljanja o Miloševićevoj smrti prisjećajući se nekih od događaja iz vremena raspada Jugoslavije.

Izvjestitelj je u svojim dojmovima tijekom posljednjih tjedan dana ispunjenih, kako kaže, "optužbama i jakim emocijama", napisao kako se, gledajući u Miloševićev lijes netom spušten iz aviona na tlo Srbije, zapitao koliko je Milošević puta umro.

"Koliko bi ljudi još uvijek bilo živo u Srbiji i šire da on nikada nije došao na vlast?" - pita se izvjestitelj BBC-a.

Nošen tom mišlju, izvjestitelj piše kako je upitao jednoga od Miloševićevih bliskih prijatelja Milorada Vučelića je li ikada s njim razgovarao o smrti. Autor prepričava kako se Vučelić najprije na trenutak zamislio, a zatim mu je odlučio ispričati anegdotu iz njegove zajedničke prošlosti s bivšim jugoslavenskim predsjednikom.

Naime, Miloševićev prijatelj ispričao mu je kako su se jednom prilikom vozili u avionu koji se uslijed oluje u koju su naletili počeo tresti i prevrtati, te kako su svi prisutni bili zabrinuti za svoje živote, no ne i Milošević koji se na cijelu situaciju počeo smijati. Nakon što ga je Vučelić upitao zašto se smije, bivši predsjednik odgovorio mu je kako je samo pomislio na sve one političare koji će se, ukoliko oni poginu, otimati za njihove pozicije.

Kao ateist, Milošević osobno nije imao neriješenih pitanja u vezi zagrobnog života. No, on je bio zaninteresiran za moć, a očito ga je zabavljalo razmišljati o raspodjeli vlastite moći, zaključuje Thorpe.

Razmišljajući o Miloševićevoj smrti, izvjestitelj se prisjetio još jednog sprovoda, također u Srbiji, u ožujku 1999. godine. Bio je to pogreb mladog Mađara koji je, kako navodi Thorpe, "umro za Miloševića".

Zoltan Nemes imao je samo 21 godinu kada je poginuo kao vojnik jugoslavenske vojske u borbi protiv albanskih boraca za neovisnost Kosova, prisjetio se Thorpe.

Iako su Thorpeovi zapisi o tom sprovodu zaplijenjeni od strane tajne policije kada je protjeran iz Srbije nakon što ju je NATO počeo bombardirati, izvjestitelj kaže kako mu se taj sprovod "urezao duboko u pamćenje".

Thorpe prepričava kako je na pokopu kojemu je nazočilo cijelo mladićevo selo, nakon što ga je u svom posljednjem pozdravu zbog hrabrosti pohvalio zapovjednik vojne jedinice kojoj je pripadao, govor održao i jedan od mađarskih političara.

Političar je u svom govoru izrazio svoju ogorčenost time što je jedan život izgubljen uzalud, objašnjavajući kako mladić nije poginuo ni za kakav cilj. "Član jedne manjine ubijen je od strane člana druge manjine, u ratu koji nije bio njihov." - jedna je od političarevih rečenica žaljenja na tom pogrebu.

Izvjestitelj se također prisjetio i mladićeva oca kako se, dok je pokapao sina jedica, tugujući njihao kao da uspavljuje dijete u svojim rukama.

Thorpe kaže kako se, dok je izvještavao o sukobima na Blakanu, uvjerio kako "zlo doista postoji, neutjelovljeno, i tu je da zamrači ljudska srca u određenim vremenima i na određenim mjestima".

Izvjestitelj se međutim zapitao da ukoliko na svijetu postoji zlo, jamačno bi i dobro na istomu moralo nazočiti. Thorpe zaključuje da bi uslijed dobra i zla, na svijetu morala postojati i pravda, a koja je izvan utjecaja ljudi, aludirajući pri tome kako je i to nekakva utjeha Miloševićevim žrtvama.

"Najobičniji balkanki seljak toga je svjesniji od svih gradskih intelektualaca." - napisao je Thorpe, objasnivši to na primjeru kako je jednom prilikom upitao jednu od bosanskih muslimanki misli li da će oni koji su poubijali sve muškarce u njezinoj obitelji ikada ugledati lice pravde, pri čemu je njezin odgovor bio da će Bog biti njihov sudac.

"Srbija je žrtva vlastite nekrofilije - slavljenja smrti." - izjavio je glavni voditelj Centra za socijalnu medicinu u Beogradu Vuk Stambolović.

Sablastan cirkus koji se razvio uslijed povratka Miloševića u Srbiju ovaj tjedan, uključujući "prepucavanja" o tome gdje će biti pokopan, tko će nazočiti pogrebu, sa ili bez počasti, Stamboloviću je samo potvrda da sjena smrti i dalje lebdi nad njegovim narodom, zaključio je Thorpe u završetku svoga osvrta.

B.S.