LUBENICA i dinja među najomiljenijim su ljetnim voćem, a mnogi ih se odriču zbog prirodnih šećera koje sadrže. Ipak, obje se mogu uklopiti u uravnoteženu prehranu, čak i onu kojoj je cilj održavanje stabilne razine šećera u krvi. Osim što osvježavaju tijekom vrućih dana, obiluju vodom, vitaminima i antioksidansima, a zbog relativno malog udjela ugljikohidrata u porciji imaju nizak glikemijski učinak.

No, nameće se pitanje - postoji li ipak razlika između lubenice i dinje kada je riječ o šećeru u krvi? Prema stručnjacima, jedna od njih ima malu prednost, ali razlika nije toliko velika koliko se često misli, piše EatingWell.

Kako lubenica djeluje na šećer u krvi

Lubenica sadrži prirodne šećere i ugljikohidrate koji se brzo razgrađuju u organizmu, zbog čega može dovesti do porasta razine glukoze u krvi. Ipak, njezin je sastav važan za razumijevanje ukupnog učinka.

Jedna šalica narezane lubenice sastoji se od oko 91 posto vode i sadrži približno 11 grama ugljikohidrata. Zbog toga, iako ima visok glikemijski indeks (GI), koji pokazuje koliko brzo neka namirnica može povisiti šećer u krvi, njezino glikemijsko opterećenje (GL) ostaje nisko jer uzima u obzir i količinu ugljikohidrata koju zapravo pojedemo.

Drugim riječima, lubenica može brzo utjecati na šećer ako se promatra samo GI, ali u uobičajenoj porciji njezin je ukupni učinak prilično malen.

Osim toga, lubenica je bogata likopenom - antioksidansom koji joj daje prepoznatljivu crvenu boju. Jedna šalica sadrži oko 6890 mikrograma likopena. Neka istraživanja sugeriraju da bi veći unos tog spoja mogao biti povezan s boljom regulacijom šećera natašte i povoljnijim vrijednostima hemoglobina A1c kod osoba s dijabetesom. Znanstvenici još istražuju točne mehanizme, no pretpostavlja se da likopen može imati ulogu u smanjenju upalnih procesa i poboljšanju osjetljivosti na inzulin.

Dinja i njezin utjecaj na glukozu

Ni dinja nije bez prirodnih šećera, ali njezin sastav također ide u prilog stabilnijem porastu šećera u krvi. Jedna šalica narezane dinje sadrži oko 93 posto vode, približno 12 grama ugljikohidrata i oko 1,5 grama vlakana.

Upravo vlakna mogu usporiti probavu i pomoći da se glukoza postupnije otpušta u krvotok. Iako dinja ima srednji glikemijski indeks, zbog velike količine vode i relativno male količine ugljikohidrata u porciji njezino je glikemijsko opterećenje nisko.

Dinja je također odličan izvor vitamina C. Jedna šalica osigurava oko 57 miligrama tog vitamina, odnosno više od polovice preporučenog dnevnog unosa za odrasle. Istraživanja pokazuju da je dovoljan unos vitamina C povezan s boljim vrijednostima hemoglobina A1c i zdravijim metabolizmom glukoze, iako sam vitamin C nije lijek niti izravno snižava šećer u krvi.

Je li bolja lubenica ili dinja?

Ako se gleda isključivo sastav, dinja bi mogla imati malu prednost jer sadrži gotovo dvostruko više vlakana od lubenice. Međutim, stručnjaci naglašavaju da razlika nije dovoljno velika da bi jednu namirnicu proglasili "boljim" izborom za sve.

Dijetetičarka Brittany Poulson objašnjava da lubenica ima nešto viši glikemijski indeks, ali da ta razlika za većinu ljudi nema velik značaj. Na razinu šećera u krvi puno više utječu veličina porcije, ukupna prehrana i namirnice koje jedemo uz voće.

Veći problem od samog izbora između lubenice i dinje često je potpuno izbjegavanje voća zbog straha od šećera. Stručnjaci ističu da istraživanja pokazuju kako konzumacija cijelog voća može biti dio prehrane koja pridonosi boljoj kontroli šećera u krvi i povezuje se s manjim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2.

"Ne postoji razlog da se voće poput lubenice ili dinje izbacuje iz prehrane. Važno je obratiti pozornost na količinu, raznolikost i način na koji ga kombiniramo s drugim namirnicama", ističe Poulson.

Kako jesti lubenicu i dinju bez naglih skokova šećera

Najvažnije je voće uklopiti u uravnotežen obrok. Kombinacija s proteinima, zdravim mastima ili dodatnim vlaknima može usporiti probavu i pomoći stabilnijem porastu šećera u krvi.

Umjesto da ih jedete same u velikim količinama, lubenicu i dinju možete kombinirati s grčkim jogurtom, svježim sirom, jajima ili orašastim plodovima poput badema i pistacija. Također ih možete dodati doručku, primjerice zobene kaše, ili poslužiti kao osvježavajući prilog uz obrok bogat proteinima.

Preporučena količina je otprilike jedna šalica narezane lubenice ili dinje, odnosno porcija koja sadrži manje od 15 grama ugljikohidrata.

Zaključak stručnjaka

I lubenica i dinja mogu biti dio zdrave prehrane, uključujući onu kojoj je cilj održavanje stabilne razine šećera u krvi. Dinja zbog nešto većeg udjela vlakana možda ima malu prednost, ali puno važniji faktori su veličina porcije, cjelokupna kvaliteta prehrane i individualna reakcija organizma.

Kako svako tijelo drugačije reagira na ugljikohidrate, važno je pratiti vlastite reakcije i ne izbacivati voće samo zbog prirodnih šećera. Umjerenost i pravilno kombiniranje namirnica ključni su za uživanje u ljetnom voću bez nepotrebnog straha.